Agamed

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Agamed bio je, prema grčkoj mitologiji, sin arkadijskog kralja Stimfala. Oženio se Epikastom, i usvojio njenog sina iz prvog braka sa kraljem Orhomena- Erginom, Trofonija. Sa Epikastom je imao i svog sina- Kerkiona. Prema jednom redanju su Trofonije i Agamed bili sinovi kralja Ergida.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Otac (Agamed), sin (Kerkion) i pastorak (Trofonije) su postali najveći arhitekti Helade. Izgradili su velelepne građevine, među kojima se lepotom ističu Apolonovo proročište u Delfima, Posejdonov hram u Arkadiji i Alkimenina ložnica u Tebi.

Prema jednoj legendi su arhitekte tražili svoju nagradu pošto su Apolonu sagradili proročište. Apolon im je obećao nagradu kroz sedam dana, a graditelji su u iščekivanju dara, u osvitanju osmog dana dobili najmanjeočekivanu nagradu- laku i brzu smrt.

Prema jednom drugom predanju, koje govori o događaju posle gradnje Apolonovog proročišta, su Agamed i Trofonije pri gradnji riznice beotskog kralja Hirijeja postavili jedan kamen tako da su mogli jednostavno da ga pomere i uđu u riznicu sa blagom. Pošto je primetio da su mu dragocenosti nestale, kralj je naredio Dedalu da ih uhvati. Dedal je osmislio jednu spravu u koju se Agamed uhvatio. Hirijej ga je mučio da prizna gde se nalazi blago, međutim, jedne noći se Trofonije ušunjao i odsekao očuhu glavu kako se ne bi odao, i poneo je sa sobom. Dok je koračao kroz šumu, srdita Geja, zbog njegovog postupka, je naredila da ga zemlja proguta sa sve očuhovom glavom u rukama. Prema drugom predanju su Agamed i Trofonije gradili riznicu elidskom kralju Augiju. U krađi blaga je učestvovao i Kerkion, koji je pošto mu je otac uhvaćen pobegao sa delom blaga u Atinu, a Trofonije se sakrio u tajnoj, podzemnoj sobi u Labadeji.[1]

Mit o Agamedu podseća na Egipatski mit o kralju Rampsinitu, te se pretpostavlja da je ovaj mit egipatskog porekla.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.