Banja Kulaši
Banja Kulaši se nalazi u podnožju planine Ljubić u dolini rijeke Ukrine, pored pruge Doboj-Banja Luka. Nosi ime sela u neposrednoj blizini.
Istorijat
[uredi | uredi izvor]Na ovim prostorima ljekovita svojstva vode počeli su koristiti Rimljani, koji su cijenili tople sumporne vode, kao i druge tople izvore. Za vlastelu, oboljele i ranjene borce gradili su impresivne građevine sa terapeutskim sadržajima - bazenima i kadama. O visokom kultu korišćenja ovih voda govori i činjenica da su ih upotrebljavali tokom cijele godine i za te potrebe postavljali i podne cijevi kroz koje su puštali toplu vodu za grijanje. Dolaskom Austrougara na prostore Bosne i Hercegovine prvi put je izvršen popis i opis svih prirodnih izvora. Laza Nenadović je 1936. godine u svojoj knjizi „Kulaše” opisao kao banju lokalnog značaja. Završetkom Drugog svjetskog rata banja je priključena ugostiteljskom preduzeću „Cer” u Prnjavoru i u njegovom sastavu je ostala sve do danas. Osamdesetih godina prošlog vijeka izgrađena je nova banja sa stacionarom, bazenima i kadama, kao i sadržajima za fizikalnu terapiju. Radila je samo sezonski za potrebe lokalnog stanovništva.
Ulaganje u infrastrukturu
[uredi | uredi izvor]Nakon privatizacije i preregistracije u akcionarsko društvo „Banja Kulaši”, zahvaljujući stručnom i materijalnom angažovanju „Cepter fonda” u cijelosti je renovirana i osposobljena da pruža savremene balneoterapijske i fizijatrijske usluge tokom cijele godine. Nakon renoviranja ima mogućnost da pruža i usluge organiacije banjskih, sportsko-rekreativnih aktivnosti, jer u svom kompleksu posjeduje terene za sportske i rekreativne aktivnosti. Mir, blaga klima i izrazita ljekovitost termomineralne vode banje decenijama su privlačili i one koji su tražili lijekove svojih bolesti, kao i one koji su željeli samo da se odmore.
Zdravstvene usluge
[uredi | uredi izvor]Tradicija „Kulaša” zasniva se na izvorima izrazito ljekovite termomineralne vode, čija je temperatura 27 °C. Bakteriološki je potpuno sterilna, a posebne karakteristike su joj visokoalkalnost i niska mineralizacija. U Evropi postoje samo tri, a u svijetu sedam izvora ovakve vode. Analizom termomineralne vode banje utvrđeno je da njeno korištenje daje izuzetno dobre rezultate u lječenju: bolesti bubrega i mokraćnih puteva, bolesti ograna za varenje, bolesti ženskih polnih organa, povišen krvni pritisak i holesterol, dijabetes, posljedice tjelesnih povreda, bolesti lokomotornog aparata, kožne bolesti.
Liječenje psorijaze
[uredi | uredi izvor]Termalne vode „Banje Kulaši” pokazale su vidne rezultate u liječenju psorijaze i smanjenju tegoba i ublažavanju kliničkih promjena kod psorijatičara i drugih hroničkih kožnih bolesti. Tokom rada u banji i praćenja toka liječenja oboljelih od vulgarne psorijaze došlo se do sljedećih rezultata:
- Nakon neutralne terapije i korištenja banjske vode psorijatične promjene su se povlačile skoro u cijelosti, sa ostajanjem rezidualne pigmentacije;
- Tokom kupanja u bazenima pokretljivost zglobnog sistema i bolovi u zglobovima su se vraćali u fiziološko stanje;
- Psihički pacijenti su pokazivali vidan napredak u odnosu na svoju neizlječivu bolest;
- Zajednica sa oboljelim od iste bolesti je pozitivno djelovala na bolesnike, u smislu vraćanja samopouzdanja, koje je kod ovih bolesnika često izgubljeno;
- Recidivi bolesti nakon boravka u banji su postajali sve rjeđi, a novo pojavljivanje bolesti uglavnom je bivalo u blažem obliku;
- Kontraindikacije nakon korištenja banjske vode sa ostalim oblicima lijekova nisu zabilježene ni kod jednog oboljelog;
- Period liječenja i saniranja promjena na koži uz banjsku vodu je brži i u prosjeku i do 70%. Većina oboljelih se liječilo samoinicijativno, zbog neorganizovane medicinske službe.
Na osnovu dosadašnjeg rada i praćenja liječenja oboljelih od vulgarne psorijaze u Banji Kulaši, može se s pravom reći da je voda izuzetno korisna za liječenje ove bolesti. Imajući u vidu da dosadnašnji način liječenja vulgarne psorijaze ne daje željene rezultate, liječenje banjskom vodom je dobra i sigurna metoda bez neželjenih efekata.[1]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Banje Republike Srpske, Slatina, 2008.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Banje Republike Srpske, Slatina, 2008.