Belgijski ovčar

Belgijski ovčar

Varijateti belgijskog ovčara: grenendal (1), terviren (2), malinoa (3) i lakenoa (4)
Drugi nazivi	Chien de Berger Belge
Poreklo	Belgija
Osobine Težina Mužjak ≈ 25—30 kg (55—66 lb) Ženka ≈ 20—25 kg (44—55 lb) Visina Mužjak 60—66 cm (24—26 in) Ženka 56—62 cm (22—24 in) Dlaka Varira u zavisnosti od varijateta Boja Varira u zavisnosti od varijateta Životni vek 12—14 godina
Klasifikacija / standardi FCI standard AKC [ standard] ANKC [ standard]
Domaći pas (Canis lupus familiaris)

Grenendal

Osobine Dlaka Duga dlaka Boja crna

Domaći pas (Canis lupus familiaris)

Lakenoa

Osobine Dlaka Oštra dlaka Boja Svijetlosmeđa sa tragovima crne na tijelu i glavi

Domaći pas (Canis lupus familiaris)

Malinoa

Osobine Dlaka Kratka dlaka Boja Svijetlosmeđa sa crnim prekrivačem i crnom maskom

Domaći pas (Canis lupus familiaris)

Terviren

Osobine Dlaka Duga dlaka Boja Svijetlo smeđa ili siva sa crnim prekrivačem i crnom maskom

Domaći pas (Canis lupus familiaris)

Belgijski ovčar je rasa pastirskog psa srednje veličine porijeklom iz Belgije. Iako se pretežno smatra jedinstvenom rasom, uzgaja se u četiri različite sorte na osnovu tipa i boje dlake; dugodlaki crni grenendal, oštrodlaki svijetlosmeđi lakenoa, kratkodlaki svijetlosmeđi malinoa i dugodlaki svijetlosmeđi terviren; Američki kinološki savez sve četiri sorte smatra zasebnim rasama.

Rasa potiče od uobičajenog tipa pastirskog psa koji se nalazi širom zapadne Evrope, a koji uključuje savremene pasmine kao što je ardenski govedar, holandski ovčar i nemački ovčar. Belgijski ovčari su uobičajeni u službi vijekovima, što nije bio slučaj do kraja 19. vijeka, kada je formiran klub rase i krenuli pokušaji standardizacije rase. Rasa ima dugu istoriju upotrebe u vojnim snagama, služeći u oba svjetska rata; i dalje ih koristi niz vojnih snaga u različiti ulogama.

Pored svoje istorijski uloge pastirskog psa, belgijski ovčari korišćeni su kao psi pomoćnici, psi pratioci, psi otkrivači, psi čuvari, psi vodiči, policijski psi i psi tragači i spasioci.

Osnovno

• Mužjak
  • Visina od 61 do 66 цм
  • Težina od 25 do 30 кг
• Ženka
  • Visina od 56 do 61 цм
  • Težina od 20 do 25 кг

Istorija

Krajem 1800-tih godina, u Belgiji je postojao veliki broj pastirskih pasa, različitih rasa i različite dlake. Da bi se ovo razgraničilo, entuzijastični uzgajivači pasa su osnovali grupu i zatražili od profesora A. Rela da upravlja njome. Profesor A. Rel, sa Veterinarskog fakulteta u Kirgernu, smatra se pravim pionirom i utemeljivačem ove pasmine.

Ova rasa je zvanično rođena između 1891. i 1897. godine. Belgijski savez ovčarskih pasa (Club du Chien de Berger Belge) je 29. septembra 1891. godine osnovan u Belgiji i te iste godine, 15. novembra, u Kirgernu, profesor A. Rel organizuje okupljanje 117 pasa, što mu je omogućilo da sastavi izveštaj i izabere najbolje primerke. Narednih godina ovaj savez je započeo pravi program selekcije. Izvršena su neka ukrštanja veoma bliskih srodnika u koje je bilo uključeno nekoliko priplodnih mužjaka.

Do 3. aprila 1892. godine, belgijski savez ovčarskih pasa je već izradio prvi detaljni rasni standard. Dozvoljena je bila samo jedna rasa, sa tri varijante dlake. Ipak, kako se tada govorilo, belgijskog ovčara su imali samo obični ljudi, pa je ovoj rasi još uvek nedostajao status. Kao posledica toga, belgijski ovčar je tek 1901. godine registrovan u rodovnoj knjizi Belgijskog kinološkog saveza — Kraljevskog društva sent Hubert (L.O.S.H.).

Tokom narednih godina, najentuzijastičniji među oduševljenicima belgijskim ovčarem, sa velikom odlučnošću su prionuli na posao definisanja jedinstvenog standarda za ovu rasu i ispravljanje grešaka. Može se reći da su do 1910. godine utemeljene rasne osobine i temperament belgijskog ovčara. Tokom istorije razvoja ove rase, pitanje različitih, ali prihvatljivih podrasa i boja dovelo je do mnogih žučnih rasprava. Sa druge strane, ništa što ima veze sa morfologijom, temperamentom i podobnošću za rad nije prouzrokovali bilo kakvo neslaganje.

Karakteristike psa

Narav

Belgijski ovčar pokazuje esencijalne osobine radnog psa: intelgenciju, energičnost i poslušnost. Ne samo da briljira u pastirskim, već i u policijskim poslovima kao što je otkrivanje eksplozivnih sredstava i droge, spašavanje, pomaganje starijim i invalidima.

Ovaj pas formira veoma snažnu vezu sa vlasnicima. Osim što je veoma inteligentan i poslušan, ima odličan instinkt za zaštitu i osećaj za prostor. Potrebna mu je dobra socijalizacija da ne bi postao preosetljiv i stidljiv. Nežni su sa decom, ako se na vreme naviknu na njih.

Opšti izgled

Belgijski ovčar je pas srednje veličine, proporcionalne građe. Oči su srednje velike, bademaste, braonkaste boje, po mogućstvu tamne. Uši su visoko usađene, jednakostranično trouglaste i napeto uspravne odgovarajuće njihovoj veličini. Rep je dobro usađen, u osnovi debeo i srednje dug. U mirovanju viseće nošen i u visini skočnih zglobova, na svom kraju pravi blag zavijutak unazad. Prilikom kretanja nošen podignuto, a zavijutak na vrhu se ispravi.

Dlaka je kod belgijskih ovčara različite dužine, rasporeda i građe. Pri tome to označava razlike između različitih varijeteta. Kod svih varijeteta dlaka mora biti bogata, gusta i dobre strukture. Zajedno sa podlakom čini odličan zaštitni omotač.

Terviren: Lavlja boja sa karboniziranim krajevima je prirodna boja i preferira se u odnosu na druge. Lavlja boja treba da je topla, niti da je svetla, niti isprana.

Lakenoa: Lavlja boja sa ostatkom jednog crnog tona, u osnovi na njušci i na repu. Nešto belog na predgrađima i na prstima je dozvoljeno.

Malinoa: Dozvoljena je samo lavlja boja sa karboniziranim krajevima i crna maska.

Grenendal: Dozvoljena samo jednobojna crna.

Varijeteti belgijskog ovčara

A) Dugodlaki

Kratka dlaka na glavi, na spoljašnjoj strani ušiju i donjim delovima nogu, sa izuzetkom zadnje strane prednjih nogu, koje su od lakta do došaplja, prekrivene dlakom u obliku resa. Na telu dlaka je duga i ravna. Bogata i duža na vratu i predgrudima, gde gradi kragnu. Otvori usnih školjki prekriveni su gustim pramenovima. Od baze ušiju dlaka je uzdignuta i okružuje glavu. Butine su prekrivene veoma dugom dlakom koja pravi pan-talone. I rep je prekriven veoma dugom dlakom koja čini zastavicu.

Dugodlaki varijeteti su:

• Grenendal — Njegova dlaka je jednobojno crna.
• Terviren — Lavlja boja sa karboniziranim krajevima je prirodna boja i preferira se u odnosu na druge. Lavlja boja treba da je „topla”, niti da je svetla, niti isprana. Svi psi čija nijansa ne odgovara željenom intenzitetu, ne mogu dobiti odličnu ocenu.

Za crnu masku važi apsolutni minimum od osam obaveznih mesta koja moraju biti crno pigmentisana: na oba uva, na oba očna kapka, na obe gornje i obe donje usne. Greške: Vunasta, uvijena ili talasasta dlaka. Kratka dlaka. Kod grenendla — Crveni ods­jaj na crnoj dlaci, sive „pantalone”. Kod Tervirena — Nepoželjna je siva boja, slabiji inten­zitet boje. Nedostatak crnog (karboniziranog) kraja dlake ili crni ton u obliku ploča na telu. Nedovoljna maska ili nepravilna maska. Nepoželjno je jako izraženo šatiranje na leđima.

B) Kratkodlaki

Veoma kratka dlaka na glavi, na spoljašnjoj strani ušiju i donjim delovima nogu. Na telu je dlaka kratka. Nešto je duža na repu i vratu gde dlaka pravi kragnu, koja počinje na bazi ušiju i pruža se do guše. Zadnja ivica butine prekrivena je nešto dužom dlakom. Rep je „žbunasto” odlakan.

• Malinoa — Kratkodlaki, lavlja boja sa karboniziranim krajevima dlake, sa crnom maskom. Za masku je predviđeno da osam mesta, kao kod tervirena budu pigmentisana. Kratkodlaki belgijski ovčar druge boje osim lavlje sa karboniziranim krajevima dlake, nije priznat.
• Greške: Poluduga dlaka gde treba da je kratka, oštra dlaka, talasasta dlaka. Nedostatak sjaja na karboniziranim delovima. Crni (karbonizirajući) delovi u obliku ploča na telu, nedovoljna ili izmenjena maska. Nepoželjna je nešto jača karbonizacija na telu.

V) Oštrodlaki

Raspoznavajući znaci su oštrina i suvost dlake, koja je razbarušena. Dužina dlake na ćelom telu je 6 cm. Dlaka ne srne biti na njušci niti oko očiju tako duga da psu daje izgled brijara ili barbea. Njuška mora biti bezuslovno bogato odlakana. Na repu ne sme biti zastava.

• Lakenoa — Dlaka je oštra (hrapava), lavlja boja sa karbonizirajućim presjajem, osnovno na njušci i repu.
• Greške: Preduga, svilasta dlaka, talasasta ili prekratka dlaka. Puno upredene dlake, u obliku „struka”, preduga dlaka oko očiju, oko i ispred glave, žbunast rep.
• Ukrštanje: Zabranjeno je ukrštanje između varijeteta. O izuzecima može odlučivati nacionalna uzgojna komisija (Pravilnik iz Pariza 1974)

N. B. Mužjaci treba da imaju dva normalno razvijena testisa, potpuno spuštena u skrotum.

Nega i zdravlje

Ovaj pas bi trebao da živi u kući sa svojom ljudskom porodicom, iako se može prilagoditi životu napolju. Idealno je da ima pristup dvorištu. Pored toga, potrebne su mu redovne vežbe u vidu kombinovanja višesatnog igranja i džogiranja. Potrebno mu je nedeljno češljanje, naročito kod dugodlakog, a nešto češće u periodu linjanja.

Belgijski ovčar je veoma otporan pas i nema većih zdravstvenih problema. Međutim, mogu se javiti manji zdravstveni problemi kao što su hipotireodizam, alergije.

Životni vek belgijskog ovčara je od 10 do 14 godina.

Klasifikacija belgijskog ovčara — kontroverza između rase i varijeteta

Međunarodna kinološka federacija, australijski nacionalni kinološki savez, kanadski kinološki savez, kinološki savez Velike Britanije i ujedinjeni kinološki savez priznaju belgijskog ovčara kao jednu rasu sa četiri varijeteta.

Američki kinološki savez i novozelandski kinološki savez priznaju sva četiri varijeteta belgijskog ovčara kao zasebne pasmine.

Galerija

• 
  Malinoa
• 
  Grenendal
• 
  Terviren
• 
  Lakenoa

Spoljašnje veze

• Kinološki savez Republike Srbije — Belgijski ovčar(jezik: srpski)
• Američki klub belgijskog ovčara(jezik: engleski)