Belgijski ustav (1831)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Belgijska kruna na ustavu.

Belgijski ustav usvojen je 7. februara 1831. godine. Njime je Belgija proglašena parlamentarnom monarhijom koja primenjuje principe ministarske odgovornosti za vladinu politiku i podelu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Od 1970. godine, kroz uzastopne državne reforme, Belgija je postepeno evoluirala u federalnu državu.

Po ovom ustavu je rađen Sretenjski ustav koji je bio prvi ustav savremene srpske države.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Poslednja radikalna promena ustava izvedena je 1993. godine, nakon čega je objavljena u Službenom listu Belgije. Tada je država postala federacija sačinjena od tri jezičke zajednice (holandske, francuske i nemačke) koje su zadužene za društvenu politiku, i dve pokrajine (Flandrija i Valonija) i saveznog glavnog grada Brisela, koji nose ekonomsko-politička zaduženja. Jedna od najznačajnijih promena bilo je uvođenje Arbitražnog suda čije su nadležnosti proširene posebnim zakonom iz 2003. godine, kako bi obuhvatile i Naslov II (članovi 8-32) i članove 170, 172. i 191. Ustava. Sud se razvio u ustavni sud i u maju 2007. godine formalno je preimenovan u Ustavni sud. Ovaj sud ima ovlašćenja da ispituje da li je zakon ili uredba u skladu sa ustavom.

Zakonodavna vlast pripada kralju, Predstavničkom domu i Senatu. Ona se ostvaruje zajednički, od strane sve tri komponente. U praksi je vrši Savezna skupština koja se sastoji od Predstavničkog doma i Senata. Za odobrenje zakona potreban je kraljev potpis. Izvršna vlast prema Ustavu pripada kralju, ali je sprovodi Savezna vlada. Sudsku vlast obavljaju sudovi koji sude u ime kralja.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]