Pređi na sadržaj

Бели брод (pripovetka)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Beli brod
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovThe White Ship
AutorH. F. Lavkraft
ZemljaSAD
Jezikengleski
Žanr / vrsta delahoror
Izdavanje
Datumnovembar 1919.

„Beli brod” (engl. The White Ship) je pripovetka američkog pisca Hauarda Filipsa Lavkrafta, prvi put objavljena u časopisu The United Amateur u novembru 1919. godine. Kasnije je ponovo štampana u časopisu Weird Tales u martu 1927. godine.[1]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Bazil Elton, čuvar svetionika, upušta se u neobičnu fantaziju u kojoj vidi bradatog čoveka kako upravlja mističnim belim brodom koji se pojavljuje kada je mesec pun. Elton šeta preko vode na mostu od mesečevih zraka, pridružuje se bradatom čoveku na brodu i zajedno istražuju mistični lanac ostrva, koji se razlikuju od bilo čega što se može naći na Zemlji.

Putuju pored Zara, zelene zemlje u kojoj „obitavaju svi snovi i misli o lepoti koje jednom dođu ljudima, a zatim bivaju zaboravljeni”, zatim veličanstvenog grada Talariona, „Grada hiljadu čuda”, gde obitavaju strašni demoni. Prolaze Akarijel, ogromnu kapiju Talariona, i nastavljaju svoje putovanje. Elton saznaje da se oni koji uđu u oba mesta nikada ne vrate. Tokom putovanja, deluje kao da prate azurnu nebesku pticu. Takođe prolaze pored Zure, „Zemlje nedostižnih užitaka”, koja iz daljine deluje prijatno, ali zaudara na kugu kada se približe. Konačno se nastanjuju u Sona-Nilu, „Zemlji mašte”, gde Elton provodi određeni vremenski period koi opisuje kao „mnogo eona”, živeći u onome što deluje kao savršeno društvo. Tokom svog boravka u Sona-Nilu, saznaje za Katuriju, „Zemlju nade”. Iako niko zaista ne zna gde je Katurija ili šta se tamo nalazi, Elton je opčinjen tom idejom, divlje maštajući o njoj, i poziva bradatog čoveka da ga odvede tamo, na šta ovaj nevoljno pristaje. Oni prate nebesku pticu ka zapadu. Nakon opasnog putovanja do mesta gde posada veruje da je Katurija, ispostavlja se da se brod nalazi na rubu sveta i strmoglavi se u svoju propast.

Elton se budi na mokrim stenama pored svog svetionika, samo nekoliko trenutaka nakon što je prvi put otišao na beli brod – i baš na vreme da svedoči katastrofalnom brodolomu izazvanim prvim nestankom svetlosti. Dodatno je potresen što je kasnije pronašao mrtvu azurnu pticu i jarbol čiste bele boje. Nikada više nije video beli brod.

Povezana dela[uredi | uredi izvor]

Radnja priče je napisana po uzoru na pripovetku „Besposleni dani na Janu” lorda Dansenija iz 1910. godine.[2]

Za razliku od mnogih drugih Lavkraftovih priča, „Beli brod” nije direktno povezan sa popularizovanim Ktulu mitovima. Međutim, priča se ne može u potpunosti isključiti ni iz kontinuiteta ovih mitova, jer se pominju natprirodna, božanstvena bića. Ton i temperament „Belog broda” u velikoj meri govore o književnoj strukturi ciklusa snova koju je Lavkraft koristio u drugim pričama kao što su Snovita potraga za neznanim Kadatom (1926) i „Mačke Ultara” (1920).

Prijem[uredi | uredi izvor]

Henri S. Vajthed je u pismu časopisu Weird Tales u maju 1927. pohvalio „Beli brod”.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Joshi, S.T.; Schultz, David E. (2004). An H.P. Lovecraft Encyclopedia. Hippocampus Press. str. 299—300. ISBN 978-0974878911. 
  2. ^ Joshi, S. T. (2013). „Lovecraft's 'Dunsanian Studies'. Ur.: Joshi, S. T. Critical Essays on Lord Dunsany. Lanham; Toronto; Plymouth: The Scarwcrow Press. str. 247. ISBN 978-0-8108-9234-7. 
  3. ^ S. T. Joshi & Marc A. Michaud, H.P. Lovecraft in "The Eyrie".West Warwick : Necronomicon Press, 1979. (p.22)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]