Vasilisa Nikomidijska

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vasilisa Nikomidijska

Vasilisa (grč. Βασιλισσα, † oko 309) je ranohrišćanska mučenica iz 4. veka.

Kada je imala 9 godina, stradala je zbog vere u Hrista tokom velikog progona pod carem Dioklecijanom u Nikomediji.[1] Zahvaljujući potkazivanju, uhvaćena je i izvedena pred nikomidskog prefekta Aleksandra. Posle neuspelih pokušaja da nagovori Vasilisu da se odrekne vere u Hrista i pokloni se idolima, prefekt je naložio mučenje mlade žene Vasilise. Prema žitijama, Vasilisa je tučena po licu; zatim su je svukli golu i obesili je naopako za noge, dok je spaljena odozdo vatrom i zapušena sumpornim dimom. Mlada žena je bačena u užarenu peć. Vasilisa, načinivši znak krsta, ušavši u vatru, izašla je iz nje nepovređena. Nakon toga, Vasilisu su dali da je pojedu dva gladna lava, ali je mlada žena ostala nepovređena. Prefekt Aleksandar pustio je Vasilisu nakon mučenja, poverovao u samog Hrista, proveo život u pokajanju i umro mirno.[1] Vasilisa je, nakon mučenja, izašla iz grada, i pomolila se stojeći na kamenu. Molitvom mlade žene iz kamena je izašao izvor vode.[1] U blizini ovog kamena, Vasilisa je umrla mirno i sahranio ju je episkop nikomidijski Antonin. Izvorska voda pružala je isceljenje hrišćanima. Sačuvana su dva žitija svete Vasilise: anonimni i autora Nićifora Grigore.[2]

Pravoslavna crkva proslavlja svetu mučenicu Vasilisu 3. septembra po julijanskom kalendaru.[3]

Izvori[uredi | uredi izvor]