Великоцветна масница
Velikocvetna masnica | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Divizija: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | P. grandiflora
|
Binomno ime | |
Pinguicula grandiflora Žan-Batist Lamark
|
Velikocvetna masnica (lat. Pinguicula grandiflora) višegodišnja je insektivorna biljka umerenog pojasa i pripada porodici mešinki. Velikocvetna masnica nastanjuje pašnjake, vlažne stene i planinska tresetišta.
Opis[uredi | uredi izvor]
Velikocvetne masnice imaju zelene skoro ovalne ili jajaste listove na kojima se nalaze žlezde koje luče enzime za varenje i egzopolisaharide koji služe za zarobljavanje insekata.
Cvetovi su od 3 do 5 cm dugi, zigomorfni i poseduju veoma raznovrsnu paletu boja. Uglavnom su plavi, malo su svetliji kod Pinguicula grandiflora subsp. grandiflora f. pallida, ili čak ružičasti kod Pinguicula grandiflora subsp. rosea. Postoje populacije sa u potpunosti belim cvetovima u Irskoj i Barežu na francuskim Pirinejima, a jedinke su nazvane Pinguicula grandiflora subsp. grandiflora f. chionopetra.
Velikocvetna masnica je insektivorna biljka sa tzv. poluaktivnim sistemom hranjenja: list je prekriven lepljivim kapljicama koje služe za zarobljavanje insekata, a zatim se vare izlučenim sokovima za varenje.
Stanište[uredi | uredi izvor]
Velikocvetna masnica je planinska biljka koja nastanjije veoma vlažna staništa i tresetnu podlogu, pašnjake i vlažne stene visokih planina.
Rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]
Možemo je naći na na planinskim pašnjacima francuskih Pirineja, u Andori, Španiji, Irskoj, Švajcarskoj, Sloveniji i Italiji. Postoji mogućnost da naseljava pojedina staništa na Fruškoj gori.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Marcel Saule, , Éditions Milan - Randonnées Pyrénéennes, 1991 (ISBN 2 86726 739 0 et 2 905521 47 3)