Vignjište

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vignjište je mesto gde je nekad bila turska kovačnica u kojoj se kovalo gvožđe u velikim polugama. Dolazi od reči „viganj“ što znači kovačnica, odnosno kovačko ognjište. U srednjovekovnoj Srbiji Turci su uglavnom eksploatisali gvozdenu rudu površinskim kopom, a onda je topili u primitivnim pećima pomoću ćumura i kovali u gvozdene poluge.

Danas u mnogim našim krajevima, osobito u južnoj Srbiji, postoje mesta sa nazivima Vignjište, a koja su sačuvala tragove nekadašnjeg topljenja gvozdene rude i kovanja. Ti tragovi su najčešće sačuvali zguru ili šljaku.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Feliks Kanic: Srbija, zemlja i stanovništvo od rimskog doba do kraja XIX veka,
  • Rista T. Nikolić: Vlasina i Krajište, Antropogeografska ispitivanja, Naselja srpskih zemalja, knj. XVIII, Srpska kraljevska akademija, Beograd, 1912.
  • Jovan F. Trifunovski: O ranijem rudarskom centru Grdeličke klisure, Geografski horizont, 8/4, Zagreb, 1962.
  • Jovan F. Trifunovski: Grdelička klisura, antropogeografska rasprava, Narodni muzej, Leskovac, 1964.
  • Grupa autora: Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika, knjiga prva, Matica srpska - Matica hrvatska, Novi Sad - Zagreb, 1967, 367,
  • Aleksandar Stojanovski: Vranjski kadiluk u XVI veku, Narodni muzej u Vranju, 1985.