Gastro ponuda Zemuna

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Deo gastro ponude Zemuna

Gastro ponuda Zemuna ili kuhinja Zemunaca najvećim delom uslovljena je geografskim položajem Zemuna i predstavlja svojevrsnu mešavinu različitih uticaja — najvećim delom elementa vojvođanske kuhinje, na osnovu kojih gastro ponuda Zemuna može biti nešto po čemu je postala prepoznatljiva, u Srbiji i inostranstvu.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

„Šaran”, jedan od kultnih restorana Zemuna, pre renoviranja (sredina 20. veka)

Godine 1871. posle preuređenja Austrougarske, Zemun je dobio statusu slobodnog grada s izbornim gradonačelnikom. Nešto kasnije ukinuta je Vojna granica i Zemun je postao središte obrazovanog sreza. Godine 1873. grad je povezan železničkom prugom sa Evropom, a zatim, preko Beograda 1884. godine sa istokom Srbije. Ulaganje u infrastrukturu Zemuna povećalo je promet i oživelo privredu, koja se ogledala u otvaranju radionica, prvih fabrika, parnih mlinova, prvih banaka, savremenih hotela, kafana, obnavljanju građevinskog fonda, uređivanju ulica, kopanju prvih arteskih bunara (1892) i uvođenju električnog osvetljenja (1901).[2]

Sve to pratilo je i razvoj ugostiteljstva i gastro ponude u Zemunu. Kako je vremenom preovlado glas da je Zemun poznat po kafanama u kojima se spremaju najbolji riblji specijaliteti, da na jelovniku ima 70 raznih jela od rečne ribe, da u njima riba direktno iz Dunava uskakače u tiganj,[3] i da se sprema nadaleko čuvena riblja čorbi jedinstvenog ukusa (čija se tradicionalna receptura i danas koristi), počeli su da dolaze i ugledni gosti. Tako je vremenom Zemun postao kultno mesto i moderan ugostiteljski centar koji je okupljao ne samo ljubitelje ribljih specijaliteta, dobrog vina i društva, već i umetnike, književnike diplomate, ali i alase sa Dunava, u koji su oni dolazili i donosili pune ruke sveže ribe, pravo iz svojih čamaca.

Osnovne karakteristike gastro ponude[uredi | uredi izvor]

Kuhinju Zemunaca karakteriše:

  • bogatsvo i raznovrsnost hrane, što je posledica blizine reke, šume i plodnog tla.
  • mešavina kuhinja različitih naroda koji žive na ovom prostoru od davnina.
  • bogatstvo kulinarskih znanja proizašlo iz međusobnog uticaja domaće, nemačke ili mađarske kuhinje
  • autentičnost, ili izvedenost jela iz drugih kuhinja
  • preuzetost jela iz drugih jelovnika, ali sa dodatkom autentične arome i uticaja.
Riblji specijaliteti

U jelovnicima Zemuna pre svega dominiraju jela koja se spravljaju od rečne ribe po receptima ribara ili kulinara (pečena riba, riblja čorba, riblji paprikaš i drugo). Da je Zemun od davnina poznat po ribljim specijalitetima svedoče i nazivi starih restorana poput ovih — „Kod plavetne štuke“, „Kod zlatnog šarana“, „Venecija” itd.

Jela od mesa i povrća

Gastro ponudu Zemuna pored raznovrsnih jela od ribe, karakteriše i bogata ponuda jela od raznih vrsta crvenog i belog mesa i raznovrsnog povrća, sa elementima, straosrpske, vojvođanske ali i evropske kuhinje, pre svega mađarske.

Peciva

Bogata ponudu peciva i kolača u Zemunu, najčešće je rezultat uticaja vojvođanske kuhinje (štrudle, pite, krofne i ostalo).

Pića

Uz dobru hranu Zemun nudi i dobar asortiman pića, koji se u Zemunu oslanja na bogatu vinsku kartu susednih regiona (Oplenačkog, Fruškogorskog i Vršačkog vinogorja, ali i na izuzetnu ponudu piva, među kojima se nalazi i domaći proizvođač zemunskog piva. Bogata je i ponuda domaćih bezalkoholnih pića, na bazi voćnih sokova.

Ugostiteljski objekti[uredi | uredi izvor]

Duga ugostiteljska tradicija u Zemunu se može pratiti još od najstarije sačuvanog kafanskog objekta u Beogradu označenog kao „Zartaken“. Građen u bondruku kao objekat dvojne namene sa stanovima na spratu i kafanom „Beli medved” u prizemlju, u literaturi se pominje kao mesto u kome su boravili ne samo mnogi putopisci već i 1717. Evgenije Savojski.

U Zemunu se danas gatroponuda domaće i internacionalne kuhinje servira u brojnim restoranima, među kojima su priznatiji: pre svega „Šaran“ i „Venecija“ sa viševekovnom tradicijom kvaliteta,[4] zatim „Reka“, zatim „Naja“, „Radecki“ „Kod kapetana“, „Zlatnik“, „Beograd“, „Stara carinarnica“, „Balkan ekspres“, „Vardar“, „Danubijus“, „Stari Zemun“, „Platani“, „Gardoš“, „Bela Napoli“, „Zlatno veslo“, „Kajak“, „Salaš“ i mnogi drugi novootvoreni restorani, kafane picerije, pekare, poslastičare itd.

Kulinarske manifestacije[uredi | uredi izvor]

Vezano za hranu i piće U Zemunu su ranije postojale manifestacije zabavno turističkog karaktera, koje su najčešće bile vezane za pripremu riblje čorbe, ali su u poslednje vreme one prestale da postoje, ili se retko održavaju.[5] Jedan od takvih festivala je Zemunskifestivalu vina i hrane“, na kome JKP „Gradske pijace“ učestvuju u saradnji sa „Savezom vinara i vinogradara Srbije“. Na ovom festivalu posetioce očekuje  degustacija tradicionalnih srpskih domaćih specijaliteta sa zemunskih i beogradskih pijaca i bogat izbor vina  domaćih vinarija i vinskih podruma.[6]

Obanavljanje manifestacija koje bi imale u svom programu pripremu ribe, slatkih ili slanih jela sa područaja oko Zemuna, sa naglaskom na takmičarski karakter i zabavu, svakako bi privukla veliki broj takmičara, gurmana ali i turista.[7]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ćorović, Lj. (2004): Vodič kroz Beograd. Kreativni centar, Beograd
  2. ^ Dukić, D. (1960): Reke Beograda i njegove okoline. Zbornik radova geografskog instituta PMF, SV VII, Beograd.
  3. ^ Dabižić, Miodrag. „Slavu slave zemunski ribari: Petrovdan ispod Gardoša”. www.srpsko-nasledje.rs. Arhivirano iz originala 16. 07. 2017. g. Pristupljeno 2023-06-19. 
  4. ^ . Škalamera, Ž (1967): Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, Beograd, 1976
  5. ^ Petronijević, N. (2006): Mogućnosti turističkog korišćenja obale Dunava kod Zemuna. Diplomski rad u rukopisu, Biblioteka instituta za geografiju PMF, Novi Sad.
  6. ^ „OSMI ZEMUNSKI FESTIVAL VINA I HRANE” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-06-13. 
  7. ^ Strategija razvoja turizma Beograda (2008), IEN, Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]