Glukometar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Glukometar sa pratećim priborom

Glukometar je uređaj za samokontrolu koncentracije glukoze, koji omogućava brzu informaciju o koncentraciji glukoze u krvi. Samokontrola koncentracije glukoze u krvi pomoću glukometra, danas je verovatno najveća prednost u kontroli šećerne bolesti nakon otkrića insulina 20-tih godina 20. veka. Merenje glukoze u krvi koje je uz pomoć glukometra moguće u bilo kojem trenutku bolesnikovog života, pomaže prevenciji posledica vrlo visokih i vrlo niskih koncentracija šećera u krvi.

Zahvaljujući primeni jednostavnih, vrlo praktičnih i jeftinih glukometara, uporabljivih čak i za starije osobe, osobe sa oštećenim vidom, sluhom i/ili kognicijom, metoda je postala dostupna velikom broju obolelih od šećermne bolesti. Valja naglasiti da određivanje glukoze pomoću glukometara nije referenta metoda za dijagnostikovanje dijabetesa,[1] jer po pravilu ovi aparati poseduju nepreciznost <5% i netačnost <10%, već su to odgovarajući laboratorijski analizatori u ambulantama. Analizatori u laboratorijama imaju strogo definisane standarde za većinu parametara potrebnih za dobijanje tačnih rezultata, i kod njih su dozvoljena odstupanja vrlo mala. Mada se često savetuje pacijentima da mere glukozu uvek u istoj laboratoriji.

Princip rada glukometra[uredi | uredi izvor]

Današnja glukometrija zasnovana na primeni digitalizovanih glukometra, danas je verovatno najveća prednost u kontroli šećerne bolesti nakon otkrića insulina 20-tih godina 20. veka.

Današnja glukometrija zasniva se na primeni digitalizovanih glukometra koji radi na principu glukoznog biosenzora ugrađenog u dijagnostičku test trakicu glukometra. Biološki aktivni sloj senzora glukometra sadrži enzim glukoza-oksidazu, koja se glukozom iz uzorka periferne krvi reaguje. Ta hemijska reakcija uz pomoć transduktora pretvara se u izlazni signal, u obliku električne struje razlićitog intenziteta između dve elektrode biosenzora.

Standardizacija glukometara[uredi | uredi izvor]

Glukometri dostupni na tržištu moraju zadovoljavati određene ISO standarde koji omogućavaju pravilnu kućnu samokontrolu glukoze u krvi. Takav trenutni standard u Srbiji glasi: „da pri vrednostima glukoze iznad 4,2 mmol/l 95% svih rezultata merenja glukometra ne smeju prelaziti odstupanje od +/- 20% u odnosu na rezultat dobijen laboratorijskim merenjem, odnosno za vrednosti ispod 4,2 mmol/l odstupanje ne sme prelaziti +/- 15% .” To znači da ako je stvarna izmerena koncentracija glukoze u krvi 5,0 mmol/l dopuštena su odstupanja od +/- 1 mmol/l, a za koncentraciju glukoze od 10 mmol/l dozvoljena odstupanja su od +/- 2 mmol/l.[2]

Postupak merenja glukometrom[uredi | uredi izvor]

Postupak glukometrije

Postupak merenja šećera u plazmi glukometrijom sprovodi se u više koraka:

  • Pre glukometrije ispitanik treba da opere ruke sapunom i mlakom vodom, i dobro ih osuši papirnim ubrusom.
  • Potom ispitanik polaže ruku na podlogu a nadlanicom šake nadole.
  • Lekar ili ispitanik odabira jagodicu prsta iz koje će uzeti uzorak periferne krvi.
  • Iz kutijice sa dijagnostičkim trakicama uzme se jedna i na njoj označenim delom stavlja u otvor glukometra.
  • Kada se začuje zvučni signal i pojavi oznaka na displeju, glukometar je spreman za upotrebu.
  • Pomoću lancetara, u koji se prethodno ubaci lanceta (metalna iglica) pritiskom okidač buši se koža na izabranom prstu ili drugom delu šake.
  • Prva kapljica krvi se obriše
  • Uzme se glukometar sa podloge, primakne prstu pacijenta i vrhom test trake na označenom mestu usiše se kapljica krvi.
  • Kad je kapljica usisana začuje se zvučni signal, a aparat počinje sa odbrojavanjem sekundi do konačnog merenja.
  • Glukometar se položi na podlogu, i nakon 5 - 10 sekundi na ekranu se javlja rezultat merenja.
  • Po završenom uzorkovanju tupferom vate pritisne se jagodica prsta kako bi se zaustavilo krvarenje.
  • Vednost izmerene glikemije aparat unosi u svoju memoriju, ili je lakar upisuje u istoriju bolesti.Ako je merenje vršio pacijent sam on izmerenu vrednost unosi u dnevnik samokontrole uzorka (u satima i danima)
  • Potom se trakica vadi iz glukometra, a lanceta iz lancetara i baca u kontejner za medicinski otpad.[3]

Najčešći razlozi netačnih merenja[uredi | uredi izvor]

Nepravilna merenja i greška u postupku prilikom korišćenja glukometr mogu rezultovati netačnim rezultatima. Najčešći propusti koji mogu dovesti do greške u merenju su:[4][5]

Test trake

Istekao rok trajanja ili nepravilno skladištenja test traka po pravilu rezultuje lažno povišenim vrednostima, tako da se takve trake više ne možete pouzdati.

Ako glukometar koji poseduje pacijent koristi test trake upakovane u bočice, nakon svakog korišćenja test traka, bočicu treba čvrsto zatvoriti, jer izlaganje test traka uslovima spoljašnje sredine uzrokuju njihovo ubrzano propadanje, u izraženijim slučajevima, čak i pre isteka roka trajanja.

Kodiranje glukometra

Glukometri mnogih proizvođača još uvek zahtevaju kodiranje prilikom otvaranja svake nove kutije test traka. Kod ovih proizvođača test trake se od serije do serije razlikuju po svojoj osetljivosti na šećer u krvi. Zato je glukometar potrebno „podesiti” novim test trakama, kako bi ispravno merio vrednosti šećera u krvi.

U slučaju da aparat nije kodiran, mogu se dobiti vrednosti koje od tačnih odstupaju i više od 40%.

Pranje ruku ili dezinfekcija alkoholom mesta uboda

Ostaci hrane, kao i neosušeni ostaci alkohola na prstima mogu i te kako uticati na dobijeni rezultat merenja. Zato je preporučljivo: ruke, obavezno dobro oprati a nakon upotrebe alkohola (kao sredstva za dezinfekciju) sačekati da on potpuno ispari, pre svakog merenja šećera u krvi.

Ostaci hrane mogu se rastvoriti u kapljici krvi i povećati njegovu koncentraciju, a ostaci alkohola razređuje uzorak ili u nekim slučajevima mogu učestvovati u samoj reakciji koja se odigrava unutar test trake u mernom polju.

U kućnim uslovima najbolje je ubodno mesto oprati sapunom i toplom vodom, osušiti i tada početi postupak merenja. U drugim uslovima treba koristititi tupfere sa alkoholom.

Uklanjanje prve kapi krvi

Ubod za dobijanje uzorka krvi je fizička trauma i praćena je laganim oštećenjem tkiva, i pojavom mala količina sukrvice u prvoj kapi krvi, koja će uticati na koncentraciju šećera u toj kapi.

Ispravan način uzimanja uzorka krvi je da se nakon dovoljno dubokog uboda, prva kap krvi na ubodnom mestu uklonite komadom vate, lagano pritisne prst i u tako dobijenoj, drugoj kapi krvi, izmeri vrednost šećera.

Kap krvi

Mala kapljica krvi ili jako istiskivanje kapljice krvi može biti uzrok nepravilnosti u merenju. U slučaju da je uzorak krvi premalen, ili nepravilno istisnut glukometar će prijaviti grešku i neće obaviti merenje.

Svaki pokušaj da se jakim istiskivanjem dobije veća kap krvi dovodi do raspadanja ćelija tkiva i izlaska tečnosti iz tih ćelija (sukrvica) zajedno sa kapilarnom krvi. Kako se koncentracija šećera u ćelijama razlikuje od one u krvi, to dovodi do netačnih rezultata merenja.

Da bi se izbeglo dobijanje pogrešnog rezultata, ako ubod nije bio dovoljno dubok i dobije se premala kap krvi, postupak treba ponoviti.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ American Diabetes Association. Self-monitoring of blood glucose. Diab Care 1996;19:S62-6.
  2. ^ Jelena Kozar, Ana-Maria Šimundić, Nora Nikolac, Marijana Žirović, Elizabeta Topić. Analitička evaluacija glukometra Accu Chek Compact Plus. Biochemia Medica 2008;18(3):361-7.
  3. ^ Accu Chek Operations Manual. Roche Diagnostics GmbH, Mannheim, Germany.
  4. ^ Olympus Operations Manual. Olympus, Tokyo, Japan.
  5. ^ Lippi G, Salvagno GL, Guidi GC, Negri M, Rizzotti P. Evaluation of four portable self-monitoring blood-glucose meters. Ann Clin Biochem 2006;43:408-13.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kovatchev BP, Gonder-Frederick LA, Cox DJ, Clarke WL. Evaluating the accuracy of Continuous Glucose Monitoring Sensors. Diab Care 2004;27:1922-8.
  • Clarke WL, Cox D, Gonder-Frederick LA, Carter W, Pohl SL. Evaluating clinical accuracy of systems for self-monitoring of blood glucose. Diab Care 1987;10:622-8.
  • Bland JM, Altman DG. Statistical methods for assessing agreement between two methods of clinical measurement. Lancet 1986;1:307-10.
  • Dai KS, Tai DY, Ping H, Chen CC, Peng WC, Chen ST, et al. Accuracy of the EasyTouch blood glucose self-monitoring system: a study of 516 cases. Clin Chim Acta 2004;349:135-41.
  • Ghys T, Goedhuys W, Spincemaille K, Gorusa F, Gerlo E. Plasma equivalent glucose at the point-of-care: evaluation of Roche Accu Chek Inform and Abbott Precision PCx glucose meters. Clin Chim Acta 2007;386:63-8.
  • Hawkins CR. Evaluation of Roche Accu-Chek Go and Medisense Optium blood glucose meters. Clin Chim Acta 2005;353:127-31.
  • JosephRJ, AllysonK, GravesTK, RondeauMJ, PetersonME. Evaluation of two reagent strips and three reflectance meters for rapid determination of blood glucose concentrations. J Vet Inter Med 1987;4:170-4.
  • Poirier JY, Le Prieur N, Campion L, Guilhem I, Allannic H, Maugendre D. Clinical and Statistical Evaluation of Self-Monitoring Blood Glucose meters. Diab Care 1998;21:1919-24.
  • Cohen M, Boyle E, Delaney C, Shaw J. A comparison of blood glucose meters in Australia; Diab Res Clin Prac 2006;71:113-8.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]