Pređi na sadržaj

Госпа од Иса

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gospa od Isa
Orig. naslovThe Demoiselle dYs
AutorRobert V. Čejmbers
ZemljaSAD
Jezikengleski
Žanr / vrsta delafantastika
Izdavanje
Datum1895.

„Gospa od Isa” (engl. The Demoiselle d'Ys) je fantastična pripovetka koju je Robert V. Čejmbers objavio u zbirci Kralj u žutom 1895. godine.[1]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Priča počinje sa Filipom, čovekom čije se preterano samopouzdanje izgubilo u močvari bez znakova civilizacije i sa brzim zalaskom sunca. Nakon što je neko vreme tražio bilo kakve orijentire koji bi ga vodili, on na kraju odustaje i odlučuje da provede noć u močvari. Dok san dolazi po njega, čuje veliki tresak u žbunju. Potom nalazi sokola koji iznenada juri za zecom. Dok prati sokola do njegovog tek pronađenog ulova, primećuje da soko ima uzicu sa koje je visio okrugli komad metala nalik na praporac. Dok Filip to posmatra, žena prolazi pored okolnog vresa da pokupi sokola i njegov ulov. Ona bez reči prolazi pored Filipa, a on shvata da je ona verovatno jedina šansa tu noć provede na zatvorenom. On joj objašnjava svoje nesrećne okolnosti, a ona je u šoku kako je uspeo da stigne ovde, rekavši da će biti potrebni vekovi da se vrati odakle je došao. Pre nego što Filip može dalje da ispituje, ona menja temu pištaljkom da pozove Hastura i Raula na svoju stranu. Ona tada kaže Filipu da će mu dopustiti da prenoći kod njih. Njih četvoro i nekoliko njihovih pasa šetaju močvarom do zamka Is gde Filip i žena dele piće iz pehara. Zatim ga vodi unutra.

Kada se Filip sutradan probudi, čuje ženu kako sprema za lov Hastura i Raula, kao i tri nova lica: Gastona, Piriu Luja i Glemareka Renea. Odlaze u lov sa dok žena ostaje. Filip se brzo oblači u odeću za koju je primetio da podseća na srednjovekovnu lovačku odoru i izgleda slično onome što su nosili sokolari. Ne razmišlja mnogo o tome i silazi dole. Tamo se nakratko sastaje sa dadiljom Pelaži pre nego što ga žena koju je sreo juče pozove na doručak. Filip joj priznaje ljubav, a ona priznaje da deli to osećanje. Nakon toga, konačno razmenjuju imena, gde ona otkriva da se zove gospa Žana od Isa. Nakon toga nastavljaju da malo razgovaraju, a Žana priča o svom životu na vresištu. Posle toga, Filip obećava da će ostati kod nje nedelju dana i da će je svakog dana posećivati, gde će im se pridružiti u lovu. Ovo navodi Žanu da poduči Filipa osnovama lova sa sokolovima. Tokom njenog predavanja, sokolovi iznenada počinju da paničare, kriču i mašu krilima. Žana i Filip se osvrću oko sebe kako bi otkrili otrovnu zmiju koja gmiže u blizini. Filip odlazi u istragu, što dovodi Žanu da ga moli da se ne dovodi u opasnost. On je posluša i teši, nesvestan zmije koja mu je kliznula do gležnja i ujela ga. Filip brzo gazi zmiju posred glave pre nego što se sruši na zemlju i onesvesti. Poslednje što vidi je Žanino lice nagnuto nad njim.

Filip je nekim čudom još uvek živ i otvara oči da bi video zgnječenu zmiju pred njegovim nogama, ali ne uspeva da pronađe Žanu i sokolove. Zamak je propao, a soko se nadvio u oblake iznad. Filip vuče utrnulo stopalo po zemlji, a zatim pada na kolena pred trošnim svetilištem na kome piše „Molite se za dušu gospe Žane od Isa, koja je umrla mlada od ljubavi prema Filipu, strancu. Leta Gospodnjeg 1573.” Ali na studenoj kamenoj ploči ležala je ženska rukavica još topla i mirisna.

Likovi[uredi | uredi izvor]

  • Filip: Stranac koji je napustio Kerselek i krenuo u močvare, verovatno u lov s obzirom na pušku koju nosi sa sobom. Žana ga opisuje kao veoma viteškog i veoma šarmantnog, što pokazuje i brzina kojom njegov odnos sa Žanom napreduje. On je i pripovedač i protagonista.
  • Žana: Prelepa sokolarka i Filipov ljubavni interes. Ona je živela u močvarima svih 19 godina svog života, a jedini ljudi koje je ikada poznavala su ostali lovci (Hastur, Raul, Gaston, Glemarek Rene i Luj), Pelaži i Filip. Ima kovrdžavu tamnu kosu i njeni roditelji su umrli pre događaja iz priče.
  • Pelaži: Stara dadilja koja živi u zamku. Čini se da je i domaćica.
  • Piriu Luj: Jedan od četvorice sokolara. Žana kaže da joj je on poput oca.
  • Raul: Visok i vešt sokolar i piker (neko ko vodi pse tokom lova). Žana kaže da će ga jednog dana unaprediti u velikog lovca.
  • Hastur: Još jedan sokolar/piker. Visok je, ćutljiv, a Raulu je opisan kao „neuporediv” sokolar. Da li to znači da je on daleko bolji ili gori ostaje nejasno.
  • Gaston: Još jedan sokolar koji se ukratko pominje.
  • Glemarek Rene: Piker. O njemu nije mnogo rečeno.
  • Gulven: Sporedan lik. Upozorava Filipa da ne ide u močvare bez vodiča.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Demoiselle d'Ys”. www.oldstyletales.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-31. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]