Derealizacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Derealizacija je disocijativni simptom u okviru neurotskog poremećaja. Simptom karakteriše osećaj čudnog, percepcija spoljnjeg sveta postaje nerealna ali sa jasnim uvidom da to nije ego sintono, odnosno da nije u skladu sa ja. Ovim simptomom dominira osećak "znam da je ovo moja ulica, ali kao da nije", osećaj 3d igrice, usporenosti ili kao da se svet posmatra kroz vodu ili maglu. Razlikkuje se od derealizacije po tome što je energija usmerena na spoljašnji svet, dok je depersponalizacija usmerena ka sebi. Derealizacija je fenomen koji nastaje kao posledica straha i može da ide u komorbiditetu sa panikom, anksioznošću i durgim neurotskim poremećajima.[1]

Bitno je da se zna da derealizacija kao neurotski fenomen nije uvod u psihozu.[traži se izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]