Pređi na sadržaj

Didimela

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Didimela (lat. Didymella applanata), ili u narodu poznatija kao ljubičasta pegavost izdanka, je jedna od najznačnijih bolesti maline i kupine. Smatra se jednim od glavnih uzročnika propadanja sorte valjevka, šezdesetih godina. Izaziva je istoimena gljiva didimela. Javlja se ako je leto vlažno i kišovito, kada dolazi do sušenja izdanaka. Napada malinu i kupinu, kao i hibride koji nastaju njihovim međusobnim ukrštanjem.

Najveći intenzitet ima sredinom maja, a može trajati do sredine ili čak do kraja juna. Na našim prostorima uočava se krajem juna i jula. Najpre se javljaju sitne mrke pege sa mrkožutim obodom. Zaraza lišća mladih izdanaka zaržene voćke započinje na ivici i širi se prema glavnom nervu u obliku latiničnog slova V. Zaraženo lišće se, u većini slučajeva, prerano osuši. Na zahvaćenim izdancima javljaju se ljubičaste pege koje se šire i prelaze u mrku boju. Tokom zime, na zaraženim izdancima dolazi do pojave srebrnastih ili sivkastih pega, pa se kaže da je došlo do izbeljivanja izdanaka. Gljiva didimela prezimljava u obliku micelija u zaraženim izdancima ispod kore u obliku pseudotecija i piknida. Piknidi su prisutni gotovo tokom cele godine, a piknospore se oslobađaju u periodu mart-novembar, pa se smatra da one uzrokuju primarne infekcije na listovima. [1][2][3][4]

Ljubičasta pegavost maline

[uredi | uredi izvor]

Suzbijanje

[uredi | uredi izvor]

Bitno je da se bolest ne donosi sa sadnicama u mladi zasad. Sadnice treba nabavljati od specijalizovanih rasadnika, gde se izdanci vade svake godine, tako da u proleće kada rastu novi izdanci nikada nema starih izdanaka. Kako se bolest održava u starim izdancima koji poseduju veliku količinu spora, zaražene lastare je neophodno ukloniti odmah nakon berbe, kako ne bi raširili zarazu. Rezidbom je potrebno obezvediti odgovarajući razmak između izdanaka, čime se omogućava slobodan protok vazduha, slobodna apsorpcija sunčevih zraka i umanjuje se mogućnost pojave bolesti.

Jedno od najboljih rešenja za suzbijanje bolesti je primena fungicida sa aktivnom materijom Azoksistrobin.

Standardna mera kontrole obuhvata obavezno prskanje izdanaka sumporno-krečnom čorbom (pravi se od 5 delova negašenog krela, pola dela kuhinjske skoli i četvrt dela sumpora u prahu).[1]

Ljubičasta pegavost kupina

[uredi | uredi izvor]

Suzbijanje

[uredi | uredi izvor]

Održavanjem odgovarajućeg razmaka između izdanaka prilikom rezidbe omogućava omogućava se slobodan protok vazduha, slobodna apsorpcija sunčevih zraka i umanjuje se mogućnost pojave ljubičaste pegavosti izdanaka kupine. Standardna mera kontrole obuhvata obavezno prskanje krečnim sumporom u periodu pojave pupoljaka (neposredno nakon pojave pupoljaka prečnika 6-12mm). Da bi ova mera bila efikasna neophodno je poprskati celu površinu izdanka. Ovaj metod nije obavezan kod dvorodnih sorti jer se izdanci koji prolaze kroz zimski period kose do nivoa zemlje.

Primena azoksistobina (nanošenje ovog preparata na jabuku oštećuje plodove), piraklostrobina (naizmenično rotirati sa drugim preparatima), mešavina piraklostrobina i boskalida (naizmenično rotirati sa drugim preparatima) ili mešavina kaptana i fenheksamida dodatno pomažu u suzbijanju. Važno je obratiti pažnju na usklađivanje otpornosti sorte i klasa korišćenih fungicida prilikom rotiranja preparata.[1]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b v „Agronomija | vesti | saveti | preporuke | zaštitna sredstva”. Agronomija (na jeziku: engleski). Pristupljeno 14. 12. 2018. 
  2. ^ „Portal o poljoprivredi u Srbiji”. Poljosfera (na jeziku: srpski). Pristupljeno 14. 12. 2018. 
  3. ^ „Voćarski savetnik.”. Voćarski Savetnik (na jeziku: srpski). Pristupljeno 14. 12. 2018. 
  4. ^ „Agro Info Tel - Portal o poljoprivredi, cenama, turizmu”. Agro Info Tel (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 15. 12. 2018. g. Pristupljeno 14. 12. 2018.