Dragutin Furunović

Dragutin Furunović
Dragutin Furunović
Puno ime	Dragutin Furunović
Datum rođenja	4. oktobar 1935.
Mesto rođenja	Niš, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti	2009.
Mesto smrti	Beograd , Srbija

Dr Dragutin Furunović (rođen je 4. oktobra 1935. godine u Nišu a preminuo 2009. godine u Beogradu) je bio srpski književnik.

Mladost

Svoje rano detinjstvo i mladost proveo je u Gornjoj Toplici kod Niša gde su mu roditelji bili zaposleni. Posle završene Učiteljske škole u Aleksincu (1953) te Više pedagoške škole u Nišu (1955), diplomirao je 1957. godine na Filozofskom fakultetu u Skoplju na grupi za istoriju književnosti jugoslovenskih naroda.

Stvaralaštvo

U Beogradu je završio postdiplomske studije (1973) a potom na istom, Filološkom fakultetu odbranio doktorsku disertaciju ("Književno delo Gustava Krkleca") 1984. godine. Studirao je na Visokoj školi političkih nauka. Od 1961. godine radi kao profesor u Grafičkoj školi u Beogradu, a jedno vreme bio je rukovodilac Grafičke tehničke škole (1971-1975) i direktor Grafičke škole (1991-1993). Na Višoj školi likovnih i primenjenih umetnosti u Beogradu predavao je Kulturu govora. Piše kiževne kritike, eseje, fejtone, recenziju i prikaze, a bavi se proučavanjem i osvetljavanjem baštine tipografa sveta i naše zemlje. Dosad je objavio veći broj članaka, prikaza, eseja, kritika, feljtona i dr. u "Politici", "Borbi", "Večernjim novostima", "Frontu", "Vojnoistorijskom glasniku", te u "Raskovniku", "Mostovima", "Vencu", "Obeležjima", "Književnosti", u "Grafičkom radu", "Štampi i papiru", "Školskom grafičaru", "Grafoimpleksu", "Jedinstvu", "Beogradskom školstvu" i drugde. Napisao je dva udžbenika za polaznike V stepena grafičke struke za predmet "Kultura štampe" koji je on osmislio. U Grafičkoj školi je dugi niz godina uređivao "Školski grafičar", a potom, u istoj školi, pokrenuo ediciju "Mala školska biblioteka" u kojoj je dosad izišlo desetak knjiga. Sve te knjige on je uredio i za iste napisao nadahnute predgovore. Godine 1986. objavio je književno-kritičku monografiju "Ceste Gustava Krkleca", a od 1991. delo "Književna kritika o pesniku Gustavu Krklecu" i "Prepiska Gustava Krkleca". U pripremi za štampu su sledeća njegova dela: "Književno delo Gustava Krkleca", "Tipografska čitanka", Istorija i estetika knjige", "Tipografski velikani" i još neka druge.

Citat

U Enciklopediji štamparstva napisao je: "Mojim najdražim: Saši, Mariji, Nadeždi i Uglješi, njihovoj plemenitoj ljubavi Uvidevši da sve je na ovom svetu prolazno i skovano od zavera, domislih da sastavim ovakvu jednu knjigu, moj skromni doprinos pokoljenjima na dar. Godine teške su mi za to bile potrebne, godine pune prijatelja ali, izgleda, i mnogo neprijatelja koji govorahu: "Onaj ko je brži, gubi". Pošto su neprijatelji moji umrli odavno i u mom snu, odnevši pamćenje sa sobom, ostaje mi da se okrenem prijateljima, onima koji pomagahu i koji pomogoše, sa više ili manje znanja i volje, da knjiga ova ugleda svetlost dana. Oni su svedoci moje moći, ali i moje nemoći, one molitve nemoći koja prati sve mučenike hranjene vatrom duha, pa i mene, mene, ranjivog od svakojake varke što život ispreda, govoreći: "Na sreću sve istine su pogrešne". Svi moji prijatelji, pomogači, su tu, na dohvat ruke, urezani duboko u moje pamćenje, sada i u redove ove knjige, ulepšavane njihovom pomoći. Čuvam svoju misao zahvalnosti, glasno izgovarajući njihova imena. Blagorazumije očekujem i od onih koji, bez zlih namera, bespomoćnošću pamćenja svog zaboravih da istaknem. I njima i svima ostalim hristoljubivo i otačastvoljubivo poručujem: Onja ko hoće prelistati, pročitati ili koristiti knjigu ovu, molim da bude milostiv i da me ne kune zbog nemoći uma mojega i drugog nedostatka što iskazah u njoj. Podložan svemu čovečanskome, od Boga i ljudi dobrijeh milosti ištem, ja, obični, grešni i duhom klonuli u ovom nevoljnim vremenima Velikog Zla i svakojakih oskudica Dragutin Furunović, ćiji moto života odvek beše: "Stupi stepenicu više i nađi sebi prijatelja". Zime Gospodnje 1993. kada ne beše ni papira ni ostaloga - za knjigu ovu, mukom i znojem hranjenu. Nekoliko godina kasnije mrak je vejao na sve strane, a psi, kao i ranije: najpre ujedali pa onda lajali. Djavolski haos i pomračina mržnje. Gozba poraženih, a svi behu poraženi, i oda zlima. Nepotrebni krvavi rat je odjezdio da se nekom drugom prilikom ponovo javi. Sreća silazak, sa mučnim usponom u nadanju, da se umanje muke i bolovi. Da mi umanje bolove i muke šalju mi noći u kojima moram da sanjam. I ja sanjam: kako se penjem, bolestan od radosti, nebeskim lestvicama, stariji za više od jednog veka. I kako me knjiga ova, ispisana na vlastitoj koži, prateći me u stopu, kori, govoreći: "Bolovao si od neobične bolesti: reč ti beše brža od čutanja!" Da je umilostivim rekoh: "Razlika između dva čoveka, koji sebe smatraju prijateljima, može biti mnogo veća nego između prijatelja i neprijatelja". "Sve je na svetu zagonetka. Strašno mnogo tajni ima. Suviše mnogo zagonetki ugnjetavaju na Zemlji čoveka! Širok je čovek - suviše širok - ja bih ga suzio", reče mi ona, pozivajući se na misao Dostojevskog, a odobravajući moju. Mrak je za to vreme i dalje vejao na sve strane, iako je od ovog zapisa protekao čitav jedan vek. Šejtanska posla!, glasno rekoh, a onda, budići da (ne)bejah u milosti slova na koži svojoj ispisana, istrgoh parče kože na onom delu, na kome se, kao na pergamentu, jasno razaznavala rečenica (koju će mi ukrasti jevanđelisti Matej, Marko, Luka i Jovan): "Jer, ko mene voli" - reče Gospod - "i ja ću njega zavoleti". Ona me i sada prati, a pratiće me, znam, i do izdihanija mojega. Leta Gospodnjeg 1996. kada već beše papira i drugog (sem dinara kod mene), ali ne i dovoljno iskrenih i pravih prijatelja" Dragutin Furunović.