Pređi na sadržaj

Edmand Vingejt

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Edmand Vingejt (1596–1656) je bio Engleski matematički i pravni pisac, jedan od prvih koji je objavio princip tehničkog računanja (logmaritara) tokom 1620-te godine. Kasnije je postao autor nekoliko poznatih dela. Bio je član parlamenta za vreme intergenuma (međuvlade).

Život[uredi | uredi izvor]

Edmand je drugi sin Rodžera Vingejta iz Šharpenho u Bedfordširu i njegove žene Đane, ćerka Henrija Birćha, rodio se u Flamborgu u Jorkširu 1596. gde se i krstio 11. juna. Upisao je kraljičin fakultet, Okcford, 12. oktobra 1610, diplomiro je 30. juna 1614, i bio je primljen u Grajs In 24. maja.

Pre 1624. otišao je u Pariz, gde je postao učitelj engleskog jezika princezi Henrijeti Mariji. Naučio je u Engleskoj "pravilo proporcija" (logaritamsku skalu) koju je Edmund Gunter nedavno izumeo i o kojoj je saopštio matematičarima u Parizu. Pošto je primetio da advokat u Dijonu , kome je u prijateljskom razgovoru pokazao pravilo, počeo javno da ga upotrebljava , požurio je sa objavom kako bi zadržao pravo na to.

Bio je u Engleskoj za vreme izbijanja prvog Engleskog građanskog rata, na strani parlamenta, uzeo zavet svečane lige i pakta, i bio je proglašen za sudskog službenik u Bedfordširu. Tada je boravio u Vudendu u parohiji Harlingtona. 1650, postao blizak sa Oliver Kromvelom, i postao jedan od komesara za izbacivanje neukih i sramotnih ministara. Predstavljao je Bedfordšajer u parlamentu od 1654. do 1655. Preminuo je u ulici Grajs In, sahranjen je u Sveti Andrej, Holborn, 13. decembra 1656. Nije ostavio testament. Administracija je bila dodeljena njegovom sinu, Butonu Vingajt, 28. januara 1657.

Dela[uredi | uredi izvor]

Naslovna strana drugog izdanja knjige Britton (1640),[1] koju je uredio Edmand Vingejt

Njegova izdanja, koja su bila brojna, obuhvataju:

  • L'usage de la règle de proportion en arithmétique, Pariz, 1624; na engleskom The Use of the Rule of Proportion, London, 1626, 1628, 1645, 1658, 1683. (ispravio Brayn i Atkinson).
  • Arithmetique Logarithmetique, Pariz, 1626. Na engleskom Logarithmotechnia, or the Construction and Use of the Logarithmeticall Tables, London 1635.
  • The Construction and Use of the Line of Proportion, London, 1628.
  • Of Natural and Artificiall Arithmetique, London, 1630, dva dela. Prvi deo predstavlja „jedini ključ kojim se otvaraju tajne drugog dela , koji se bavi veštačkom aritmetikom dobijenom pomoću logaritama“, i zato je suviše nezavršen da bi bio udžbenik za osnove aritmetike. Ovu manu je ispravio Džon Kirsi stari pod mentorstvom Vingejta, i drugo izdanje se pojavilo 1650. kao Arithmetique made easie. Vingejt je sam izmenio drugi deo, koji je bio objavljen 1652. kao Arithmetique made easie. The second book. Prva knjiga je imala više izdanja, izraz natural arithmetic (prirodna aritmetika) bio je odbačen i zamenjen sa common arithmetic (opšta aritmetika), London, 1658, 1673. (šesto izdanje); 1678. (sedmo izdanje); 1683. (osmo izdanje i poslednje koje izmenio Kirsi stariji); 1699. (deseto izdanje izmenio Kirsi mlađi); 1704. (jedanaesto izdanje sa dodatkom od Džordža Šelija); 1708, 1713, 1720, 1753. (izmenio Džejms Dodson), i 1760.
  • Statuta Pacis: or a Perfect Table of all the Statutes (now in force) which anyway concern the office of a Justice of the Peace, London, 1641, 1644. (pod inicijalima E.W.).
  • An Exact Abridgment of all the Statutes in force and use from the beginning of Magna Carta, London, 1642, 1655, 1663. (nastavio Vilijam Hjuz), 1670, 1675, 1680, 1681, 1684, 1694, 1703, 1704, 1708.
  • Justice Revived: being the whole office of a country Justice of the Peace, London, 1644, 1661. (pod inicijalima E.W.).
  • Ludus Mathematicus, London, 1654, 1681. Knjiga je opis nejasnog logaritamskog instrumenta (pod inicijalima E.W.).
  • The Body of the Common Law of England, London, 1655. (drugo izdanje), 1658, 1662, 1670, 1678.
  • The Use of a Gauge-rod, London, 1658.
  • Maximes of Reason, London, 1658.
  • Mathematische Calculatie napisao Dirk Rembranc van Nirop i Edmund Vingejt (francuski prevod), Amsterdam, 1659.
  • The Clarks Tutor for Arithmetick and Writing ... being the remains of Edmund Wingate, London, 1671, 1676.
  • The Exact Constable with his Original and Power in the Office of Churchwardens, London, 1660. (drugo izdanje), 1682. (šesto izdanje) (pod inicijalima E.W.).

1640. on je objavio izdanje Britton. U ovom izdanju napravio je ispravke na osnovu nekih boljih rukopisa u odnosu na one korišćene u izdanju 1530. I celo poglavlje koje je izostavio , je postavio kao dodatak. Uredio je dela Samjul Fostera, i Antonije Vuda dodeljujući mu delo zvano Tactometria ... or the Geometry of Regulars, koja je možda ponovo objavljenu knjigu Džona Viberda koja se 1650. godine pojavila pod istim nazivom.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Vingejt se oženio 28. jula 1628. u Maldenu, sa Elizabetom, ćerkom i naslednicom Ričarda Butona iz Vutona u Bedfordširu sa kojom je imao pet sinova i dve ćerke.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Britton. The second Edition. Faithfully corrected according to divers ancient Manuscripts of the same Booke. By Edm. Wingate, Gent. (2nd izd.), London: Printed by the assignes of John Moore, Esquire [Miles Fletcher, John Haviland and Robert Young], 1640, OCLC 79739905 .

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Britton. The second Edition. Faithfully corrected according to divers ancient Manuscripts of the same Booke. By Edm. Wingate, Gent. (drugo izdanje), London: odštampano od strane Džona Mura, štitonoša (Majls Flečer, Džon Havllend i Robert Jung), 1640, OCLC.
  • Ovaj članak uključuje tekst iz publikacije sada u javnom domenu: "Wingate, Edmund". Dictionary of National Biography. London: Smit, Stariji & Co. 1885–1900.