Pređi na sadržaj

Elektronsko izdavaštvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Elektronsko izdavaštvo (engl. electronic publishing, e-publishing) je oblast koja se odnosi na digitalnu publikaciju elektronskih knjiga, magazina i članaka i razvoj digitalnih biblioteka i kataloga. U naučnom izdavaštvu se smatra da se naučni časopisi ubrzano zamenjuju elektronskim izdavaštvom. Takođe postaje uobičajena distribucija knjiga, magazina i novina putem tablet uređaja. Istraživanje tržišta ukazuje da će polovina cirkulacije svih magazina i novina biti putem digitalne distribucije do kraja 2015. godine i da će se polovina svih čitanja u SAD obavljati bez papira do 2015. Elektronsko izdavaštvo je uglavnom povezano sa distribucijom putem Interneta, ali postoje i elektronske publikacije kao što su CD/DVD enciklopedije za koje internet nije potreban. Elektronsko izdavaštvo je sve popularnije u delima fikcije kao i u naučnim člancima. Tim putem se čitaju knjige manje poznatih autora koji se smatraju neprofitabilnim kao i knjige koje se ne mogu naći u standardnim knjižarama.

Proces elektronskog izdavaštva[uredi | uredi izvor]

Proces elektronskog izdavanja sličan je tradicionalnom izdavaštvu ali se razlikuje od njega na dva načina: 1) on ne uključuje korišćenje ofset štampe da bi se dobio konačni proizvod i 2) izbegava distribuciju fizičkog proizvoda. Pošto je proizvod elektronski, može se distribuirati elektronski ili putem elektronskih prodavnica. Korisnik može da čita objavljeni sadržaj na veb-sajtu, preko aplikacije na tabletu ili u PDF formatu na kompjuteru. Prednost elektronskog izdavaštva je u korišćenju tri atributa digitalne tehnologije: XML tagova kojima se određuje sadržaj, style sheets kojima se definiše izgled sadržaja i metapodataka kojima se opisuje sadržaj za pretraživače. Postoje statistički podaci da elektronsko izdavaštvo omogućava veće rasprostiranje podataka. Mnogi časopisi imaju svoja onlajn izdanja a mnogi su u potpunosti prešli u elektronski oblik.

Akademsko izdavaštvo[uredi | uredi izvor]

Nakon slanja članka redakciji časopisa na razmatranje, može postojati kašnjenje u rasponu od nekoliko meseci do više od dve godine pre nego što je objavljen u časopisu, čineći časopise manje idealnim za širenje trenutnog istraživanja. U nekim oblastima kao što su astronomija i nekih delova fizike, uloga časopisa u širenju najnovijih istraživanja je uglavnom zamenjen predizdavaštvom kao što arXiv.org. Međutim, naučni časopisi i dalje igraju važnu ulogu u kontroli kvaliteta i uspostavljanja naučnih priznanja. U mnogim slučajevima, elektronski materijali pridodati arhivi predizdavaštva su i dalje namenjeni za eventualno objavljivanje u recenzijama stručnih časopisa. Postoje statistički dokazi da je elektronsko izdavaštvo obezbeđuje širu distribuciju broja časopisa, zadržavajući njihovu revizorski proces, osnovane elektronske verzije, ili čak u potpunosti prešao na elektronsku objavu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Projekat Gutemberg je prvi započeo epohu reprodukcije knjiga u elektronskom obliku. Majkl Hart je pokrenuo projekat Gutemberg devedesetih godina 20. veka. Ovaj projekat bio je veoma uspešan zahvaljujući činjenici da su knjige mogli svi lako da „skidaju“ bez obzira na softver i hardver koji poseduju. Projekat Gutemberg je i danas veoma popularan jer sadrži preko 20 hiljada dela na svim svetskim jezicima, koji mogu da se besplatno preuzmu. Pored projekta Gutemberg, postoji još nekoliko besplatnih elektronskih izvora knjiga, kao što su: digitalna biblioteka Persilvanijskog Univerziteta, Elektronski tekst centar Bibloteke Univerziteta u Virdžiniji i dr.

Prednosti elektronskog izdavaštva[uredi | uredi izvor]

Postoje mnogobrojne prednosti elektronskog izdavaštva u odnosu na tradicionalno izdavaštvo. Neke od njih su interaktivnost i povratna informacija od strane korisnika koji su sada u mogućnosti da sami menjaju i dopunjuju sadržaj. Postoji mogućnost postavljanja komentara ispod teksta, međusobna komunikacija među korisnicima i šansa da sami autori daju odgovore na sva pitanja čitalaca. Ovaj vid izdavaštva u skladu je sa savremenim načelima čoveka o zaštiti životne sredine. Veća je ušteda papira, samim tim sprečava se seča šuma, što je veliki preoblem današnjice. Još jedan važna prednost e-izdavaštva je i to što je mnogo jeftinije u odnosu na tradicionalan vid izdavaštva. Svim korisnicima je sadržaj dostupan na Internetu 24 časa dnevno. Takođe, autori mogu da ažuriraju svoje tekstove što omugućava brze izmene koje su korisnicima dostupne trenutno. Autori svakako imaju mogućnost da svoja dela štampaju i u tradicionalnoj formi kada smatraju da je njihov tekst kompletiran.

Nedostaci elektronskog izdavaštva[uredi | uredi izvor]

Mnogi ljudi još nisu naviknuti na elektronska izdanja knjiga i više vole čitanje štampanih knjiga. Pisci, takođe, moraju da vode računa i o marketingu jer neka knjiga može biti obimna ali da bude malo čitana jer niko za nju nije čuo.

Primeri[uredi | uredi izvor]

Elektronske verzije tradicionalnih medija:

Novi mediji:

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]