Endre Bajči-Žilinski
Endre Bajči-Žilinski | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Bajcsy-Zsilinszky Endre Kálmán |
Datum rođenja | 6. jun 1886. |
Mesto rođenja | Sarvaš, Austrougarska |
Datum smrti | 24. decembar 1944.58 god.) ( |
Mesto smrti | Šopronkohida, Kraljevina Mađarska |
Zanimanje | Političar, novinar, kolumnista |
Porodica | |
Supružnik | Marija Bende |
Endre Kalman Bajči-Žilinski (Sarvaš, 6. jun 1886 – Šopronkohida, 24. decembar 1944), je bio uticajan mađarski političar i novinar koji se suprotstavljao ekspanziji nacističke Nemačke i zbog svojih ubeđenja ubijen.[1]
Mladost i obrazovanje[uredi | uredi izvor]
Završio je Đula Andraši gimnaziju u Bekeščabi. Nakon mature u 1904. godini, nastavio je univerzitetsko obrazovanje na Pravnom fakultetu Univerziteta Franc Jozef u Kluž-Napoki. Završio je dva semestra na univerzitetima u Lajpcigu i Hajdelbergu i stekao zvanje advokata. Decembra meseca 1908. godine doktorirao je pravo. Tokom boravka u Nemačkoj njegova interesovanja su se fokusirala na svet politike. Tokom boravka u Hajdelbergu je stekao brojna prijateljstva i društvene kontakte.
Prvi svetski rat[uredi | uredi izvor]
Odmah po izbijanju Prvog svetskog rata se prijavio kao dobrovoljac i svoju jedinicu, Drugu husarsku diviziju, raspoređenu na srpski front. Nakon toga raspoređen je na italijanski front, a početkom juna 1916. godine, u sastavu 2. carske i kraljevske husarske divizije, raspoređen je na istočni front. U septembru iste godine je ranjen i proveo period u vojnoj bolnici zbog oporavka. Početkom 1917. zatražio je i dobio dozvolu za povratak na front. Godine 1918. učestvovao je u osnivanju Mađarske asocijacije za nacionalnu odbranu (MOVE) zbog čega je kasnije bio prisiljen da emigrira u Beč.[1]
Međuratni period[uredi | uredi izvor]
U mladosti je bio član 'Stranke odbrane rase' (zvanično "Mađarske nacionalne partije za samoopredeljenje" – mađ. Magyar Nemzeti Függetlenségi Párt), a kasnije je raskinuo s njom. Od 1922. je bio član Državne skupštine. Jedan od osnivača Nacionalne radikalne stranke Mađarske 1930. i poslanik ove stranke u mađarskom parlamentu.
Od 1939. član je i jedan od lidera Nezavisne zemljoradničke stranke (mađ. Független Kisgazdapárt), koju je predstavljao u parlamentu. Osnivač je i urednik nekoliko mađarskih publikacija. Protivio se ulasku Mađarske u Antikominternski pakt, savezništvu sa nacističkom Nemačkom i učešću Mađarske u Drugom svetskom ratu. Nakon izbijanja Drugog svetskog rata, postao je glavni urednik nedeljnog časopisa Nezavisna Mađarska (Független Magyarország) u kome je se propagirala neophodnost blokiranja nemačke ekspanzije ujedinjenim naporima podunavskih država.
Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]
Od 1941. godine bio je urednik antinacističkog lista Slobodna reč (Szabad Szó), a iste godine bio je jedan od glavnih organizatora antifašističkih protesta 15. marta. U spoljnopolitičkom odboru mađarskog parlamenta je 29. januara osudio pogrom u Bačkoj nad Srbima, Jevrejima i Romima. 19. marta 1944. godine, Bajči-Žilinski se u svom stanu suprotstavio hapšenju od strane Gestapa. U kratkoj borbi oružjem ranjen je i uhapšen. Mađarska vlada je 11. oktobra iste godine zatražila i dobila njegovo puštanje na slobodu, ali u novembru je ponovo uhapšen i zatvoren u zatvoru u Šopronkohidi, gde je 24. decembra pogubljen vešanjem.
Sećanje na E. Bajči-Žilinskog[uredi | uredi izvor]
Po završetku rata, 27. maja 1945. godine u Tarpi je održano svečana sahrana njegovih posmrtnih ostataka. Ime Endre Bajči-Žilinskog nosi više ulica u gradovima širom Mađarske, ulica u Novom Sadu, kao i jedna od stanica metroa u Budimpešti.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Biografska enciklopedija Mađarske”. Arhivirano iz originala 19. 02. 2009. g. Pristupljeno 23. 01. 2020.