Pređi na sadržaj

Entelehija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Entelehija (gr. ἐντελέχεια (entelékheia) je neprekidna radinost ili delatnost, naročito duha, stvaralačka energija; stvarnost, realnost, tačnije ostvareni cilj.[1]

Kod Aristotela: aktivni princip koji ono što je moguće stvara, zatim usavršava i, najzad, od toga pravi cilj svog života. Entelehija je viša energija koja sama sebi određuje pravac, ili viša delatnost koja svoj cilj ima u sebi (za razliku od materije koja nosi u sebi samo mogućnost postojanja). U daljem razvoju filozofskog mišljenja pojam entelehija postao je istovetan s teleološkim principom tumačenja sveta. Pod teleologijom se podrazumeva učenje o svrsishodnosti po kome sve što se dešava u prirodi i ljudskom društvu biva vođeno unapred određenim ciljem. Ovakvo shvatanje sveta razlikuje se od determinističkog, po kome se sve dešava u kauzalnom (uzročnom) nizu uzroka i posledica.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Stambolić, Miloš, ur. (1986). Rečnik književnih termina. Beograd: Nolit. str. 169. ISBN 86-19-00635-5. 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

  • Aristotel