Pređi na sadržaj

Žarenje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Žarenje (ili normalizacija) u nauci o materijalima predstavlja zagrevanje metalnog komada na određenu temperaturu, držanje na toj temperaturi i kontrolisano hlađenje na sobnu temperaturu sa svrhom poboljšanja njegovih mehaničkih, fizičkih ili tehnoloških osobina.

Izvodi se na temperaturi od 30 do 50 °C iznad A3 (Acm) linije za austenitne strukture (podeutektoidne čelike), a od 30 do 50 °C iznad A1 linije (eutekdoidne linije) za perlitne strukture (nadeutektoidne čelike). Polazna struktura je eutektoidni čelik. Vrši se progrevanje, prilikom koga karbidna struktura mora da se rastvori u potpunosti. Dobija se sitnozrna struktura austenita, jer zrno ne uspeva da naraste (posebno kod perlitnog čelika). Po završetku transformacije sledi hlađenje na vazduhu. Ovakvim hlađenjem polazno zrno se zadržava i dobijamo strukturu sorbita (fine lamele karbidne strukture, 250 Rokvelovih jedinica).

Suština ove termičke obrade je da se dobije sitnozrna struktura sa dobrim osobinama. Normalizacija se takođe izvodi kada hoćemo da ujednačimo strukturu materijala i poboljšamo njegove osobine, ali takođe i posle livenja. Spada u termičke obrade sa faznom transformacijom.

Visoka normalizacija

[uredi | uredi izvor]

Izvodi se tako što se materijal zagreva na 100 - 150 °C iznad A3 linije. Polazna struktura je feritno-perlitna (α+R), a pri završetku isto (α+R) samo sa velikim krupnim zrnima.

Ovom obradom se žare konstrukcioni visokolegirani čelici koji imaju veliku žilavost. Kod alatnih čelika svojstva tvrdoće moraju da se smanje da bi mogli da se obrade. Isto tako i kod žilavih materijala mora da se snizi žilavost. Ova obrada se koristi za snižavanje određene osobine, ali samim tim se snižavaju i ostale, pa se uvek posle obrade radi normalizacija kako bi se poboljšale te ostale osobine.