Pređi na sadržaj

Zamak Rejt

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zamak Rejt je zamak u Rejtu, Menhengladbah, u nemačkoj saveznoj državi Severna Rajna-Vestfalija. Tokom godina zgrada je bila porodično sedište raznih plemićkih porodica, uključujući dinastiju Bulant-Rejt koja je vladala Rajtom više od 300 godina.

Prvobitno zamak koji datira iz 1060. [1] palata je tokom godina evoluirala da bi postala palata kakva je danas. Prvo dokumentovano pominjanje zamka datira iz 1180. godine, a dao ga je kelnski nadbiskup Filip Prvi kada je u svojoj prepisci pomenuo prihode koje je trebalo naplatiti od tadašnjeg vlasnika zamka, lord Rejta. Prvi gospodar zamka koji se spominje po imenu je Vilijam od Hependorfa.

Godine 1940. Jozef Gebels je naručio radove na preuređenju u gostinjsku kuću na osnovu planova Emila Farenkampa. Godine 1978. dobio je nagradu Evropski muzej godine od Evropskog muzejskog foruma. Nakon opsežne restauracije od 1988. do 1993., koju je omogućilo društvo Oto von Bulandt, zamak Rejt je sada u velikoj meri otvoren za posetioce, uključujući bedeme i delove kazamata.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Zamak je osnovan 1060. godine i vremenom se razvio u palatu kakva je danas. Zamak prvi put pominje 1180. kelnski nadbiskup Filip Prvi, koji je tada u svojoj prepisci pominjao prihode koje treba naplatiti od vlasnika zamka, gospodara Rejta. Prvi vlasnik zamka koji se spominje po imenu je Vilhajm fon Hependorf.

Oto fon Biland je naručio izradu sadašnje fasade, koju je dizajnirao Maksimilijan Paskualini, sin italijanskog arhitekte Alesandra Paskualinija. Paskualini je obnovio u stilu svog oca, dodajući kazamate i bastione i stvarajući jarak oko zamka. Paskualini je takođe preuredio unutrašnjost, dodajući kamine, skulpture i slike. Većina njegovih dela je i danas u dobrom stanju.

Tokom 19. veka, dvorac je nekoliko puta menjao vlasnike, ali je vlasnicima bilo teško da finansiraju održavanje i zamak je postepeno propadao. Grad Rejt je kupio zamak 1917. godine i nakon mnogo godina je delimično renoviran 1988-93. Veliki delovi zamka su pretvoreni u muzej i otvoreni za javnost. Godine 1978. proglašen je Evropskim muzejom godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 24. 08. 2017. g. Pristupljeno 15. 01. 2023.