Zdravstvena zaštita Jevreja u okupiranom Beogradu
Zdravstvena zaštita Jevreja u okupiranom Beogradu, hronološki je prikaz organizacije zdravstvenog zbrinjavanja pripadnika ovog naroda za vreme Drugog svetskog rata, nakon donošanje odluke Vermahta da se Jevrejima zabrani lečenje u javnim zdravstvenim ustanovama Srbije.[1] Tada je osnovana posebna tzv. „Jevrejska zdravstvena služba” koja je u okupiranom Beogradu radila od 1. juna 1941. do 23. marta 1942. kada je zverski ubijen i poslednji njen bolesnik.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Naredbom Vojnog zapovednika za Srbiju od 30. maja 1941. godine, Jevreji su stavljeni van postojećih zakona, odnosno stavljeni su pod specijalne nacističke i rasističke propise:
- Oduzeta su im sva građanska prava: zabrana napuštanja mesta stanovanja, korišćenje javnih prevoznih sredstava, posećivanje javnih lokala i priredbi, kretanje određenim ulicama, napuštanje stana u vreme policijskog časa.
- Zabranjeno im je bavljanje lekarskom, veterinarskom, apotekarskom i advokatskom praksom.
- Svu su bili otpušteni iz državne i drugih službi.[2]
Kako se po ovoj Naredbi, počev od maja 1941. Jevreji nisu više mogli lečiti u beogradskim zdravstvenim ustanovama, gradske vlasti naredile su Jevrejima da samostalno osnuju sopstvenu „Jevrejsku zdravstvenu službu”, u okviru koje su mogli raditi isključivo jevrejski zdravstveni radnici. Takođe ovom uredbom naređeno je Jevrejima da moraju sopstvenim sredstvima da vrše opremanje novoosnovanih zdravstvenih ustanova, nabavljaju lekove i snose sve troškove lečenja.
Međutim, ta samostalnost bila je ograničene prirode, jer su dosta često u novoformirane jevrejske zdravstvene ustanove iznenada upadali Nemci, hapsili zdravstveno osoblje i iz njihove potrebe odnosili opremu i lekove, što je primoravalo Jevreje, da ponovo vrše opremanje zdravstvenih ustanova.
Prvih meseci od osnivanja „Jevrejske zdravstvene službe” u njoj je radilo oko 75 lekara, 6 apotekara, po 1 drogerista i veterinar, 24 studenata medicine i 26 bolničarki (priučenih lica). Kako su oni koji su bili uključeni u rad zdravstvene službe bili oslobađani od prisilnog rada, ubrzo je je došlo do povećanja broja angažovanih lekara.
Kad su početkom decembra 1941, svi beogradski kao i banatski Jevreji, muškarci, bili ubijeni u logorima u Topovskim šupama i na Banjici, a žene i deca internirani u logor Staro sajmište, sve zdravstvene ustanove, sem Jevrejske bolnice, rasformirane su.
Jevrejska bolnica produžila je sa radom do sredine marta 1942. godine i u svom prostoru lečila bolesne žene i decu iz logora Staro sajmište, da bi sredino marta 1942, Gestapo doneo odluku o rasformiranju Jevrejske bolnice. Zatvaranje bolnive počelo je tako što je prvo najveći broj zdravstvenog osoblja bolnice pohvatani je noći između 18. i 19. marta 1942. i likvidiran, dok je mali broj uspeo da se na vreme skloni i spase.[3] Potom su svi zatečeni bolesnici (oko 800) usmrćeni, od 19. do 23. marta 1942, tj. sve dok i poslednji bolesnik nije bio usmrćen, na putu do iskopanih raka, u Dušegupkama (pokretnim gasnim komorama).
Tako je bolnica kao poslednja Jevrejska zdravstvena ustanova (bolnica) u Beogradu i zvanično prestala sa radom, 23. marta 1942, nakon zverskog ubistva i poslednjeg bolesnika zatečenog na lečenju u boolnici od strane Gestapoa.
Organizaciona struktura
[uredi | uredi izvor]Zdravstvena zaštita Jevreja u okupiranom Beogradu bila je organizovana u okviru „Jevrejske zdravstvenes lužbe” koja je u svom sastavu imala svoj upravni aparat i zdravstvene ustanove.
- Upravni aparat
Šef službe bio je dr Isak Eškenazi, njegov zamenik dr Jaša Alfandari, a sekretar Sima Saso.
- Zdravstvene ustanove
U sastav „Jevrejske zdravstvenes lužbe” bile su sledeće zdravstvene ustanove:
Naziv Jevrejske zdravstvene ustanove | Lokacija, organizacija i zadaci |
---|---|
Jevrejska bolnica |
|
Jevrejska ambulanta na Tašmajdanu |
|
Jevrejska ambulanta broj 1 |
|
Jevrejska ambulanta broj 2 |
|
Rejonska zdravstvena služba |
|
Bolnica u logoru „Banjica” |
Vidi još
[uredi | uredi izvor]- Holokaust u okupiranoj Srbiji
- Stradanja jevrejskih zdravstvenih radnika tokom Drugog svetskog rata u Jugoslaviji
- Jevrejska bolnica u Beogradu
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ Novo Vreme. broj 73, od 29. VI i 1941.
- ^ Lis.t naredaba Vojnog zapovednika za Srbiju broj 8, od 30. V 1941.
- ^ J. Romano, Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941—1945, Zbornik 2, Jevreiskoq istorljskoq muzeia, Boogiad 1973, str. 110.
- ^ S. Stanković, Sećanja iz Banjičkog logora i zatvora u Dušinoj ulici, Otpor u žicama l, Beograd 1969,
- ^ Bsh/ica, izd. Istorijskog arhiva Beograda, Beograd 1967.