Zdravstvena kultura
Zdravstvena kultura je skup informacija i znanja, načina razmišljanja i delovanja u vezi sa zdravljem. Nastala je kao odraz društvenih prilika, a obuhvata način ishrane, higijenske navike, brigu za okolinu, telesnu aktivnost i zdravstvenu zaštitu. Dobrim poznavanjem zdravstvene kulturu, stanovnici neke teritorije još bolje upoznaju društvo u kome žive i različite nivoe njegovog razvoja, kroz koji su prošli njegovi preci.[1]
Promocija zdravlja i zdravstvene kulture kao globalna strategija je sistemska i kompleksna aktivnost, pre svega države čija javna politika mora da prepoznaje značaj zdravstvene kulture jer je to oblast u kojoj je potrebno dugotrajno delovanje čiji se efekti vide tek za 3-5 godina, od početka delovanja.[2]
Osnovni principi[uredi | uredi izvor]
Sa sociološke tačke gledišta, kultura jednog društva uključuje oba nematerijalna dobra aspekte (verovanja, ideje, vrednosti, norme) koji čine sadržaj te kulture, kao i materijalni aspekti (predmeti, simboli, arhitektura i tehnologija) kroz koji izražava sadržaj kulture.[3]
Kao što nijedna kultura ne može postojati bez društvo, tako nijedno društvo ne može postojati bez kulture, jer je ona zaliha informacija i akumuliranog znanja, načini mišljenja, osećanja i delovanja koji dominiraju u određenoj društvenoj zajednici i koje određena društvena grupa prenosi na svoje potomke.[4]
Sve navedeno može se preneti na široku oblast zdravstvene kulture: kao zaliha informacija i akumuliranog znanja, načini razmišljanja, osećanja i delovanja vezanih za zdravlje i različite oblike zdravstvenog ponašanje.[5] Prema tome zdravstvena kultura je deo opšte i elementarne društvene nadgradnje koja u sebi sadrži brojne elemente koji su od značaja i uticaja na telesno i društveno zdravlje čoveka, pa se može reći da se ona zasniva na sledećim temeljnim principima:
- da je kultura deo celokupnog društvenog nasleđe neke grupe ljudi, ili naučenih obrazaca mišljenja, osećaja i delovanja neke grupe, zajednice ili društva.
- da postoji velika upletenosti zdravlje i kultura u stvarnosti, koje su u stalnom dinamičkom sistemu, u kome zdravlje i kultura međusobno utiču jedna na drugu.[6]
- da zdravi ljudi grade zdravo društvo, a zdravo društvo doprinosi zdravlju ljudi koji ga žive.
- da zdravstvena kultura podrazumeva i celokupnu brigu za zdrav život
- da unapređenja zdravstvene kulture društva, kroz zdravstveno vaspitanje zahteva medicinsku, psihološku i pedagošku stručnu delatnost svih zdravstvenih radnika.
- da se procesom edukacije odbacuju stare navike i shvatanja, a izgrađuju novi stavovi o zdravlju i značaju zdravlja na podizanju zdravstvene kulture na naučnim medicinskim (medicinskopsihološkim) principima.
Elementi zdravstvene kulture[uredi | uredi izvor]
Glavni elementi koji čine zdravstvenu kulturu su:
- Nivo opšte kulture.
- Socijalno ekonomski uslovi života i rada.
- Društveni sistem i društvene norme.
- Prihvaćenost sistema vrednosti u zajednici.
- Pismenost i obrazovanje.
- Sistem zdravstvene zaštite.
Socijološki faktori[uredi | uredi izvor]
Najvažniji sociološki faktori koji utiču na zdravstvenu kulturu su:
- Navike
- Običaji
- Tradicija
- Stavovi
- Vrednosti
- Predrasude
- Praznoverje
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Bjegovic, V., Vukovic, D., Terzic, Z., Milicevic, M.S., Laaser, U.T. (2007) Strategic Orientation of Public Health in Transition: An Overview of South Eastern Europe. J Public Health Policy, 28(1): 94-101
- ^ Srdanovic, Olivera (2018-12-19). „Zdravstvena kultura - (U)ZDRAVLJE”. epale.ec.europa.eu (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-05-22.
- ^ Entoni Gidens [Anthony Giddens], Sociologija, Ekonomski fakultet, Beograd 2005., str. 24.
- ^ Z. Golubović, »Kultura«, str. 268–269.
- ^ Sandra Radenović, »Sociologija sporta i/ili sociologija tjelesne kulture – neka razmatranja«, Sociološka luča IX (1/2015), str. 42–55.
- ^ Samardžić, N. (2014). Urbani javni prostor i zdravstvena kultura u Beogradu. Acta historiae medicinae, stomatologiae, pharmaciae, medicinae veterinariae, 33(1), 8-15.