Individualni ugovori
Individualni ugovori su takvi ugovori koji obavezuju samo ona lica koja su izrazila svoju saglasnost. Pravna dejstva individualnih ugovora strogo su ograničena samo na ugovorne strane i skoro svi ugovori su individualni. Međutim, kod ove podele imaju se u vidu individualni ugovori koji se zaključuju na osnovu i u okviru kolektivnih ugovora. Karakteristično obeležje takvih individualnih ugovora je u tome što su njihove odredbe po pravilu detaljnije i preciznije i ne smeju biti u suprotnosti sa odredbama kolektivnog ugovora. Kolektivni ugovori daju jedan pravni okvir sadržine individualnih ugovora i strane ne mogu svojom voljom to narušavati.
Značaj[uredi | uredi izvor]
Ukoliko sud nađe da su odredbe individualnog ugovora u suprotnosti s opštim odredbama postavljenim kolektivnim ugovorom ili da je ovakav ugovor u suštini protivan kolektivnom ugovoru dužan je da ovakav ugovor proglasi bez dejstva, ili samo neke njegove odredbe, ukoliko nađe da ostatak ugovora može i bez njih da opstane.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Jakov Radičić: Obligaciono pravo, Beograd 2004
- Slobodan Perović: Obligaciono pravo, Beograd 1982