Isak Anđel

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Isak Anđel Duka (srednjegrč. Ισαακιος Αγγελος Δουκας) je bio vizantijski plemić i vojskovođa iz 12. veka. Rođen je pre 1166. godine, prema sinodalnim zapisima.[1] Bio je sin Konstantina Anđela, rodonačelnika dinastije Anđela, i princeze Teodore Komnin, koja je bila sedmo dete vizantijskog cara Aleksija I Komnina. Isak Anđel je brat Andronika Anđela, oca cara Isaka II Anđela, a samim tim i carev stric, koji ga je postavio za stratega teme Kilikije u Maloj Aziji.

Njegova ćerka je udata za vojskovođu Vasilija Vataca, duksa i domestika Zapada.

Njegov sin Konstantin Anđel Duka postavljen je za velikog vojvodu flote, a potom i za stratega teme Filipopolja, gde se borio protiv pobunjenih Bugara. Posle neuspešnog pokušaja da uzurpira presto, 1193. godine je po nalogu cara Isaka II Anđela uklonjen sa svih dužnosti i oslepljen.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Patrologia Graeca, Vol. 140, Nicetæ Choniatæ Thesaurarii, Lib. XXV, Actio TertiaI, 1, col. 254