Korisnik:Khan Woo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hardverske komponente računara[uredi | uredi izvor]

Svaki računar je sačinjen od hardverskih i softverskih komponenata. Hardverske komponente su svi delovi računara koji se mogu opipati. Procesor(CPU- central processing unit), hard disk(Hard drive), unutrašnja ili spoljašnja memorija, monitori, tastatura, miš, kućište.... Sve ove komponente se mogu definisati i klasifikovati prema njihovim osobinama.

Fon-Nojmanova arhitektura računara
Procesor

Procesor[uredi | uredi izvor]

Procesor je najvažnija komponenta svakog računara. Pre oko dvadeset godina, započeta je produkcija Procesora u obliku čipova. U svakom procesoru se nalaze manji čipovi- jezgra. U zavisnosti od toga koliko ima jezgara (Quadcore, octacore), procesor može obavljati programe brže ili sporije. Svaki procesor radi pomoću procesorskog sata. Brzina otkucaja procesorskog sata naziva se procesorski takt. Brzina otkucaja ovog sata ima svoju frekvenciju. Što je veća frekvencija, to je i brži sam procesor. Procesori ne vrše više programa od jednom. Oni vrše programe jedan po jedan, tako što zapamte gde su stali kod poslednjeg izvršenog programa.U procesoru se nalaze aritmetička logička jedinica(ALU) i kontrolna jedinica. Aritmetička logička jedinica vrši aritmetičke, relacijske i logičke operacije. Zadatak kontrolne jedinice jeste da obezbedi čitanje i izvršavanje programa tj. Instrukcionog ciklusa. Svaka instrukcija u procesoru se izvodi u nekoliko faza: Donošenje instrukcije iz memorije, dekodiranje instrukcije, donošenje operanda, izvršenje operacije i skladištenje rezultata.

RAM memorija

Memorija[uredi | uredi izvor]

Svaki računar ima glavnu memoriju u kojoj se skladište podatci i programi. Pored glavne memorije, postoje i druge vrste memorija kako bi se unapredio rad računara. Osnovna podel memorije je na unutrašnju i spoljašnju. Unutrašnja se koristi kada je računar uključen, a spoljašnje kada je računar isključen. U unutrašnju memoriju ubrajamo registre, keš memoriju, i glavnu memoriju. Vrste spoljašnje memorije su hard disk, DVD i USB. Memorija se može klasifikovati na odnosu par parametara. Po trajnosti može biti privremena i trajna. Po promenljivosti mogu biti promenljive i nepromenljive. Po pristupu se dele na memoriju sa sekvencijalnim pristupom i memoriju sa slobodnim pristupom. Značajna osobin memorije je njena brzina pristupanju informacijama. Kapacitet je količina podataka koja može da stane na memoriju. Srazmerno kvalitetu i kapacitetu, memorije imaju svoju cenu. U procesoru se u proseku nalazi oko 10 registara. Obično se po registru uzima 32 ili 64 bita za predstavljanje podataka. Niz bitova određuje širinu registra, a ta širina se naziva procesorska reč. Glavna memorija po pitanju promenljivosti ima promenljivi i nepromenljivi deo. U nepromenljivom delu glavne memorije, nalazi se osnovni ulazno- izlazni sistem(BIOS-basic input-output system). Keš memorija je mala količina brze i skupe memorije, smeštene između procesora i glavne memorije. Princip rada keša je uslovno predvidljiv , odnosno ukoliko se trenutno izvršava jedna naredba programa, vrlo verovatno je da je sledeće aktuelno u procesoru izvršavanje sledeće naredbe tog programa. Na osnovu ove pretpostave u keš memoriju se donose odgovarajuće programske celine. Ukoliko u keš memoriji procesor pronađe potreban podatak, to se naziva pogodak keša. U suprotnom, ako procesor ne pronađe odgovarajući podatak to se zove promašaj keša. Značaj spoljašnje memorije je to što ostaje nepromenjena i nakon isključivanja računara. Ova vrsta memorije je veća od unutrašnje, ali i sporija.

Magistrale i periferijski uređaji[uredi | uredi izvor]

Periferijski uređaji su miš, tastatura, zvučnici, monitor. Periferijski uređaji sa procesorom komuniciraju preko kontrolera. Kontroler je deo hardvera koji je smešten u samom periferijskom uređaju. Postoji više načina komunikacije između procesora i kontrolera. Jedan od njih je programirani ulaz-izlaz. Komunikacija se ostvaruje tako što procesor vrši prenos podataka sa periferijskog uređaja na glavnu memoriju. Zbog uloge koju ima procesor u radu, samim tim se usporava rad računara. Ovaj problem se rešava tako što se uvede uređaj DMA(direct memory access). Još jedan način komunikacije jeste memorijski mapiran ulaz-izlaz. Mehanizam prekida se koristi i kod komunikacije jer je to dobar način da se uštedi procesorsko vreme. Magistrale povezuju uređaje i omogućavaju prenos podataka, adresa i kontrolnih signala. U zavisnosti od toga šta prenose, dele se na: Magistralu podataka, Adresnu magistralu i Kontrolnu magistralu. Podaci mogu da se prenose serijski ili paralelno. Serijsko prenošenje podrazumeva prenošenje podataka jedan za drugim. Paralelno prenošenje podrazumeva prenošenje više različitih podataka od jednom. Najznačajnija magistrala u računaru je memorijska magistrala. Ona spaja procesor i glavnu memoriju. Komunikacija između procesora i glavne memorije ključna je za brzinu računara i upravo zbog toga memorijska magistrala mora da bude najbrža. Periferijske magistrale povezuju procesor sa periferijskim uređajima. Postoji dodatni način da se ostvari komunikacija između periferijskih uređaja i procesora, a to se izvodi ubacivanjem magistrala za proširivanje. Na te magistrale se priključuju kartice.

Miš

Grafička kartica[uredi | uredi izvor]

Grafička kartica(GPU-graphics processing unit) je hardverska komponenta računara koja omogućava obradu grafičkih podataka koji se potom pojavljuju na monitoru. Oštrina slike i FPS(frames per second) u potpunosti zavise od kvaliteta monitora i grafičke kartice. Najbolje grafičke kartice proizvode kompanije Nvidia, Radeon itd. Računar može da obavlja podatke i bez grafičke kartice, ali onda nema izlazne jedinice koja pokazuje obradu tih podataka na monitoru ili projektoru. Jedne od najboljih grafičkih kartica današnjice su Nvidia Titan x grafičke kartice.

Nvidia grafička kartica

Monitori[uredi | uredi izvor]

Monitor je ključna hardverska komponenta računara za prikazivanje podataka i izvršavanja programa. Svaki monitor ima više parametara po kojima se može ustanoviti njegoca cena i kvalitet. Jedan od parametara je ,,refresh rate,,. Ovo je mogućnost monitora da osvežava sliku. Najsavremeniji monitori imaju vreme osveženja oko 5 ms(mili sekundi). Još jedna važna stvar jeste koliku grafiku taj monitor može da podrži. Osnovna grafika je 1920x1080. Današnji monitori, tzv. 4k monitori podržavaju grafiku od 2560x1600, ali ovo ništa ne vredi ako grafička kartica računara može da podrži ovoliku grafiku.

LG Monitor

[1]

  1. ^ Informatika 1. Klett.  |first1= zahteva |last1= u Authors list (pomoć)