Pređi na sadržaj

Korisnik:Skinmi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Familija MISKIN vodi poreklo iz okoline Trebinja, tačnije selo Cerovac. Prema do sada prikupljenim podacima ova familija i danas živi na ovim područjima (Trebinje, selo Miskini, selo Cerovac, Trebinjska šuma) i rasijanju. U toku migracija dosta se raširila po prostorima Bosne i Hercegovine ali i Srbije. Jedan ogranak ove familije se zaustavio u Brčkom, selo Plazulja. Najstariji Nikola sa svojom ženom Milkom izrodi šestoro dece.

====Sinove

  • Ljubomira,
  • Tošu, i
  • Stevu

====Kćeri

  • Jovanku,
  • Daru i
  • Danicu.

Sveti Prvomučenik Stefan Arhiđakon[uredi | uredi izvor]

Sveti Prvomučenik Stefan Arhiđakon - Krsna slava porodice MISKIN

(Iz Ohridskog prologa Ep. Nikolaja) Srodnik apostola Pavla i Jevpejin od onih Jevreja koji življahu po oblastima jelinskim. Beše Stefan prvi od sedam đakona, koje Apostoli Sveti rukopoložiše i postaviše na službu oko pomaganja sirotih u Jerusalimu. Zato se i prozva arhiđakonom. Silom vere svoje Stefan činjaše čudesa velika među ljudima.

Zlobni Jevreji prepirahu se s njim, no bivahu uvek pobeđivani njegovom mudrošću i silom Duha, koji kroz njega dejstvovaše. Tada posramljeni Jevreji, naviknuti na pogrde i klevete, uzbuniše i narod i starešine narodne protiv nevinog Stefana klevetajući ga kao da je hulio na Boga i na Mojseja. Brzo nađoše lažne svedoke, koji to potvrdiše. Tada Stefan stade pred narod i svi videše lice njegovo kao lice Angela, to jest lice mu beše ozareno blagodatnom svetlošću kao negda Mojseju, kad je s Bogom govorio. I otvori Stefan usta svoja i izređa mnoga dobročinstva i čudesa Božja, koja Bog učini u prošlosti narodu izrailjskom, kao i mnoge zločine i protivljenja Bogu od strane toga naroda.

Naročito ih izobliči za ubistvo Hrista Gospoda, nazvavši ih izdajnicima i krvnicima. I dok oni škrgutahu zubima, Stefan pogleda i vide nebo otvoreno i slavu Božju. I to što vide, on objavi Jevrejima: "Evo Vidim nebesa otvorena i Sina Čovječijega gdje stoji s desne strane Boga" (Dela. Ap. 7). Tada ga pakosnici izvedoše van grada i ubiše kamenjem.

Među mučiteljima njegovim beše i njegov srodnik Cavle, docnije apostol Pavle. U to vreme stajaše u daljini na nekom kamenu Presveta Bogorodica sa sv. Jovanom Bogoslovom i gledaše mučeništvo ovoga prvog Mučenika za istinu Sina njenog i Boga, moleći se Bogu za Stefana. To se desilo na godinu dana posle silaska Duha Svetoga na Apostole.

Telo sv. Stefana tajno uze i sahrani na svome imanju Gamalil, knez jevrejski i potajni hrišćanin. Tako slavno skonča ovaj prvenac među Mučenicima hrišćanskim i preseli se u Carstvo Hrista Boga.

Tropar, glas 4: Dobrim podvigom podvizavao se jesi, Prvomučeniče Hristov i Apostole, i izobličio si bezboštvo mučitelja, jer kamenjem ubijen od ruku bezbožnika, primio si venac iz desnice Višnjega i Bory si govorio kličući: "Gospode, ne primi im ovoga greha.

Da bog daruje da naš brat domaćin u svom domu a pod kutnjem krovu sabira i dočekiva vrsne i dobre, nište i uboge, suzne i nevoljne. vrsni i izabrani dohodili na glas i na njegovu lijepu čast, a ništi i ubogi na glas i sretnji udjelak! Žedna napojio, gladna napitao, gola rizom priodio, a svakome dao dobar čas i voljni napitak. Ko god mu iz doma hodio, lijepi glas po svemu svijetu nosio, kako što nosi čela po medenu cvijetu! Sa svakim se pravo ljubio, i bratski grlio! No našemu bratu domaćinu i njegovoj braći i đeci, rodu i porodu daj bože lijepo i dugovječno zdravlje!"

Vuk Karadžić, Srpske zdravice


Ljubomir[uredi | uredi izvor]

Ljubomir se ženio dva puta. Prva žena Mara rodi sina Milana i nedugo zatim umre. Da bi podigao sina oženi se Ljubicom (Kašterović). Sa Ljubicom je izrodio još 12(dvanaestoro) dece.

Sinovi[uredi | uredi izvor]

  • Bogdan
  • Nikola
  • Tošo
  • Dušan i
  • Stevo

Kćeri[uredi | uredi izvor]

  • Zorka
  • Mila
  • Ana
  • Ruža
  • Dušanka
  • Dragica i
  • Jovanka

Ljubomir i žena mu Ljubica žive u Plazulji gde su držali kafanu i vodenicu na Savi. Kasnije su prodali kafanu a zadržali vodenicu. 1957/58 Ljubomir odlučuje da sa porodicom preseli u Vojvodinu, zaustavlja se u Bečeju gde i danas žive neki članovi porodice. Braća Bogdan i Nikola su se preselili u Srbobran gde su osnovali svoje porodice.


Bogdan(1937)[uredi | uredi izvor]

Najstariji sin Bogdan oženio se Vidosavom(Đokić)(1940) i sa njom izrodio troje dece,

Sinovi[uredi | uredi izvor]

  • Dragan(1961) i
  • Predrag(1968)

Kćeri[uredi | uredi izvor]

  • Ljubica(1962)

Najstariji Dragan se oženio (1982) Maricom(Rašić)(1964) i sa njom izrodio dva sina, Dejana (1982) i Gorana (1983). Predrag se oženio (1992) Anom (Velimirov)(1974) i sa njom izrodio sina Novicu(1992) i kćer Draganu(1994). Ljubica se udala(1982) za Dimitrija Bukvića(1960) i sa njim izrodila dva sina, Bojana(1983) i Branislava(1984).

Spomenice i zahvalnice[uredi | uredi izvor]

100 izmena