Pređi na sadržaj

Levond

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Levond (jermenski: Ղևոնդ, Ghevond ili Gevond) ili Leontius[1] je bio jermenski sveštenik i istoričar s kraja 8. veka.

O njegovom životu se zna vrlo malo, osim da je bio očevidac događaja koje opisuje posle 774. godine.[1] Njegovo istorijsko delo naručio je Sapuh, sin Smbata VII Bagratunija, vladajućeg kneza Jermenije u periodu 761–775, i obuhvata godine od 632 do 789.[1] Nezaobilazan je izvor za ranu istoriju arapske vladavine Jermenijom; zaista je za 662–770 godina njegovo svedočenje jedino svedočanstvo o beleškama.[2] Takođe sadrži važne informacije o arapsko-vizantijskim ratovima u tom periodu.[1] Delo uključuje pismo koje je vizantijski car Lav III Isavrijac (v. 717–741) navodno poslao omejadskom kalifu Omaru II (v. 717–720) i sadrži odbranu hrišćanske vere, ali ova verzija je kasniji jermenski sastav.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d ODB, "Łewond" (R. Thomson), p. 1220.
  2. ^ Canard & Cahen 1960, str. 635.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Dalje čitanje[uredi | uredi izvor]