Pređi na sadržaj

Međunarodni dan SOS telefona

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Međunarodni dan SOS telefona
Zvaničan nazivMeđunarodni dan SOS telefona
Praznovanje16. maj

Međunarodni dan SOS telefona (engl. International SOS Telephone Day) obeležava se svake godine 16. maja.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

SOS telefoni i ovakav tip pomoći u svetu je uveden sredinom 1970-tih, dok je u Srbiji prva SOS linija počela da radi marta 1990. godine zahvaljujući ženskim organizacijama.[2] Potpisivanjem Konvencije saveta Evrope 2013. godine, Srbija se obavezala da uvede nacionalni SOS broj, koji će ženama žrtvama nasilja biti dostupan 24 časa.[3]

SOS telefoni su namenjeni žrtvama nasilja i tu su da obezbede podršku, informacije o načinima na koje žrtva može da zaštiti sebe i načinima na koje može prijaviti nasilje.[1]

Ako osova koja poziva SOS telefon želi ostati anonimna ne mora ostavljati ime i prezime, niti kontakt podatke. Kada traži pomoć telefonskim putem, trebalo bi da koristi javni telefon ili telefon van svoje kuće. Osoba koja poziva SOS telefon može pozvati bilo koji SOS telefon bez obzira na mesto u kom živi.[1]

U Srbiji je 16. maja 2024. godine, na Međunarodni dan SOS telefona, počeo sa radom prvi zajednički SOS telefon Mreže Žena protiv nasilja zasnovan na feminističkim principima. SOS telefon je 0800 300339 i besplatan je za pozive svih mobilnih i fiksnih operatera.[4]Nacionalna SOS linija za žene žrtve nasilja - 0800 222 003 - radi pod Centrom za zaštitu odojčadi, dece i omladine u Beogradu. Postoje i nacionalni SOS telefoni za pomoć deci 0800 123 456, prijavu nasilja u školama 0800 200 201 i prevenciju samoubistva 011 7777 000. U Vojvodini je jedinstveni broj za žene žrtve nasilja 0800 101 010.[3]

Principi rada na SOS telefonu[uredi | uredi izvor]

Prilikom razgovora pozivanjem SOS telefona potrebno je pridržavati se principa koji podrazumevaju:[2]

  • poverljivost
  • anonimnost korisnika
  • osoba nije kriva za nasilje koje je preživela
  • verovati osobi koja zove
  • podrška malim koracima osobe
  • iskustvo svake osobe je vredno
  • ženska solidarnost
  • poštovanje različitosti
  • normalizovanje i varlidiranje emocija
  • bez osuda i kritika
  • ne davati savete

SOS telefoni ne predstavljaju službe koje pružaju psihoterapeutske usluge, niti se putem njih daju saveti. Osoba koja se javlja na telefon je tu da sasluša ženu i razume, da joj pomogne da razjasni situaciju, da joj bude podrška dok odlučuje šta hoće da uradi.[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]