Mikrofilteri za kondicioniranje vode

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sistemi za filtraciju vode

Mikrofilteri za kondicioniranje vode čiju osnovu čine sita i mikrosita, su uređaji za mikrofiltriranje vode, odnosno zadržavanje sitnih plivajućih predmeta, sitnih organizme (račića, punoglavci i sl.) i mikroorganizama (planktona..).[1]

Namena[uredi | uredi izvor]

Namena mikrofiltera je za:[2]

Preliminarno prečišćavanje vode pre propuštanja kroz peščani filtar

Mikrofilteri se mogu koristiti za preliminarno prečišćavanje, pre sporih i brzih peščanih filtera, kako bi smanjili njihovo opterećenje, redukovali učestalost pranja peščanih filtera i povećali brzinu filtriranja bez proširenja postojeće opreme. Primena mikrofiltera u preliminarnom tretmanu vode povećava trajanje peščanog filtera za 2 — 3 puta, a brzinu filtriranja oko 2 puta.[2]

Kompletno kondicioniranje vode

Mikrofilteri se mogu koristiti i za kompletno kondicioniranje vode, u slučaju da sirova voda nije mnogo mutna i obojena.[2]

Zadržavanja zooplanktona ili fitoplanktona

Mikrosita ovih filtera, se uglavnom koriste za zadržavanje zooplanktona ili fitoplanktona. Posle proceđivanja kroz mikrosito voda se obavezno hloriše, ako je namenjena za piće.[2]

Princip rada i konstrukcija[uredi | uredi izvor]

Osnovni mehanizam delovanja mikrofiltera je zadržavanje čestica koje su krupnije od otvora na primenjenom situ mikrofiltera. Međutim, mogu se zadržati i nešto sitnije čestice, Kad se nakon upotrebe mikrofiltere formira jedan sloj sa otvorima sitnijim od otvora na situ, ona mogu da zadrže i nešto sitnije čestice

Mikrofilterska sita se izrađuju u različitim oblicima i sa otvorima različite veličine. Po pravilu, ispred sita se uvek postavljaju rešetke ili gruba sita. Sita rade sa otvorom koji iznosi najviše 60 cm.

Mikrofilteri takođe koristi membransku tehnologiju, i koriste tačnost ili gas koji se usmerava kroz polupropusnu membranu koristeći hidrostatički pritisak. Mikrofiltracija ima najveću veličinu pora polupropusne membrane (0,1 - 3 µm) od svih membranskih filtracija. U pogledu finoće filtracija, ona popunjava prostor između ultrafiltracije i filtracije pečanim filterima. Mikrofilteri uklanjaju glinu, i huminske kiseline veće molekulske težine i obično se koristi za smanjenje zamućenja i uklanjanje suspendovanih materijala iz vode za piće.

Vrste[uredi | uredi izvor]

U upotrebi su sledeće vrste sita:

Sita u vidu trake — koja se primenjuju uglavnom na vodozahvatima rečne vode, za zadržavanje krupnijih lebdećih i plivajućih materija, i na mestima gde je promena nivoa vode veoma izražena. Otvori na ovom situ se kreću od 0,8 - 9,5 mm.

Sita u vidu doboša — primenjuju se kada su promene nivoa vode malo izražene. Otvori na situ se kreću od 0,4 - 9,5 mm. Standardni uređaji imaju doboše prečnika 75 cm i širine 60 cm, zatim 150/90 cm, 230/450 cm, 300/300 cm, itd. Za veće količine vode oni se povezuju u baterije i rade paralelno. Doboš se stalno obrće pomoću elektromotora.

Mikrosita — se izrađuju u obliku filtera pod pritiskom ili u obliku doboša kao u sitima u vidu doboša. Najmanja veličina otvora je 25 mikrona, zbog čega je neizbežno vodu prethodno propustiti kroz grubo sito. Mikrosita se proizvode od žice nerđajućeg čelika. Veličina otvora je 25 - 90 mikrona. Ova sita se ojačavaju podlogom od grubog sita, izrađenog od istog materijala. Mikrosita se prvenstveno koriste za zadržavanje planktonskih organizama (alge i dr.). Opterećenje se obično uzima do 850 m3/m2d kada se filtrira ne naročito mutna rečna voda. Ovo opterećenje se odnosi na celu površinu sita.

Stepen kondicioniranja[uredi | uredi izvor]

zavisi od prirode primesa koje treba odstraniti iz vode, veličine otvora na situ i efikasnosti automatskih uređaja za rukovanje sitom. Obično se stepen prečišćavanja kreće 75 - 90% kada je otvor sita 25 mikrona, 60 - 85% za 35 mikrona i 40 - 65% za sito od 60 mikrona. Efekat prečišćavanja ne zavisi od opterećenja, tako da je kvalitet filtrata uvek isti bez obzira na promene protoka. Troškovi rada su mali jer i u najopterećenijem slučaju potrošnja električne energije ne premašuje 3 kW po 1 m vode na čas, a nema ni potrebe za dodavanjem hemikalija. Takođe ne postoji problem odvođenja mulja, a nema portebe ni za visokostručnim kadrom za održavanje.

Ispiranje mikrofiltera[uredi | uredi izvor]

Uređaj za pranje i čišćenje mikrofiltera sastoji se od jednog reda mlaznica postavljenih na vrhu iznad doboša. Mlaznice su tako postavljene da pod niskim pritiskom obezbeđuju približno paralelan mlaz tečnosti, najveći stepen čišćenja i najmanju potrošnju vode za pranje filtera.

Doboš mikrofiltera koji je u pogonu je potopljen, tako da se nivo vode u unutrašnjosti doboša nalazi ispod samog skupljača vode od pranja filtera. Najviši deo doboša okreće se u vazduhu i u njegovoj najvišoj takči prolazi kroz vodeni mlaz, koji udara filterski medij i neprekidno spira nakupljeni materijal u odgovarajući skupljač taloga. Da bi se dobio maksimalni protočni kapacitet, potrebno je da doboš bude što je moguće više potopljen.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Water Treatment Solutions. 1998, Lenntech, accessed 25. 2. 2020 <http://www.lenntech.com/microfiltration.htm
  2. ^ a b v g Mikrofilteri U: V. Šušteršič, Tehnologije i postrojenja za prečišćavanje vode,skripta, Na: www.znrfak.ni.ac.rs str. 56-58

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]