Pređi na sadržaj

Mir u Rijeci Crnojevića

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mir u Rijeci Crnojevića zaključen je 8. septembra 1862. godine između Osmanskog carstva i Crne Gore. Njime je završen Crnogorsko-turski rat (1862).

Uvod[uredi | uredi izvor]

Luka Vukalović je 1861. godine podigao novi ustanak, ovoga puta još širih razmera. Podržavali su ga crnogorski knez Nikola i njegov otac Mirko. Ustanak se preneo na Popovo polje do Dubrovnika i na krajeve oko Mostara. Crnogorci su napali Podgoricu, a januara 1861. godine pobunu dižu Rudinjani, Grahovljani i Banjani, pa Vasojevići. Osmanske vlasti ponudile su na konferenciji u Mostaru ustanicima poreske olakšice, slobodu gradnje crkava i pravednije poreze, ali su ustanici zahtevali da im crkva obnovi srušene crkve i da narod bira vladiku, te su pregovori propali. Osmansku vojsku od 20.000 vojnika predvodio je Omer paša Latas. Aprila 1862. godine izbija Crnogorsko-turski rat. Avgusta meseca crnogorska vojska se našla pred slomom. Turci su bili pred samim Cetinjem, te je knez Nikola morao prihvatiti ultimatum Porte da se distancira od hercegovačkog ustanka.

Mir[uredi | uredi izvor]

Intervencija Rusije sprečila je Osmansko carstvo da Crnoj Gori nametne teže uslove. Mir je potpisan 8. septembra 1862. godine. Porta je prihvatila teritorijalni status kvo. Crna Gora se obavezala da ne podstrekava nemire na osmanskoj teritoriji. Turci su dobili pravo da podignu tvrđave duž puta Nikšić-Spuž. Mirko Petrović je morao da napusti zemlju. Crna Gora se trudila da anulira nepovoljan ugovor. Na intervenciju velikih sila, Porta je 1863. godine pristala da ne gradi tvrđave i da poruši izgrađene. To je učinila posle dve godine. Poraz Crnogoraca doveo je do lakog gušenja hercegovačkog ustanka.

Izvori[uredi | uredi izvor]