Pređi na sadržaj

Muzej sakralne umetnosti katedrale Svetog Lovre

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Muzej sakralne umetnosti katedrale Svetog Lovre
Katedrala Svetog Lovre u kojoj je smešten Muzej sakralne umetnosti
Osnivanje2005.
LokacijaTrogir
 Hrvatska
Vrstamuzej, katedrala

Muzej sakralne umetnosti katedrale Svetog Lovre jedna je od muzeoloških postavki u drevnom dalmatinskom gradu Trogiru u Republici Hrvatskoj. U njemu su u uslovnim u muzejskim prostorijama svoje mesto našle ikone, poliptisi, raspela, evanđelistar i delovi crkvenog nameštaja, ali i kodeks Petra Ćipika. Većina eksponata je do otvaranja ovog muzeja bila izložena u crkvi Svetog Ivana Krstitelja u Trogiru koja je služila kao pinakoteka (prostoru u kome umetnička dela nisu mogle biti adekvatno zaštićene od uticaja vlage ali i krađe).

Muzej je svečano otvoren 2005. godine u župnom dvoru katedrale Svetog Lovre u Trogiru, koji je obnovljen sa svrhom da se u njemu smesti muzej,[1] uz veliko zalaganje splitskog Konzervatorskog odeljenja i njihove uspešne saradnje sa župnikom don Tomislavom Čubelićem.

Položaj i smeštaj[uredi | uredi izvor]

Muzej sakralne umetnosti katedrale Svetog Lovre nalazi se u župnom dvoru katedrala Svetog Lovre u Ulici Trg Ivana Pavla II, u istorijskom jezgru u Dalmatinskom gradu Trogiru, u Republici Hrvatskoj.[2]

Ispred muzeja prostorno je oživljen jugoistočni deo gradskoga trga u starom delu Trogira. Stavljanjem u funkciju do sada zatvorenih vrata zaštitnog zida koji je skrivao ruševine predromaničke šestolisne crkve Svete Marije, oku javnosti su postali dostupni, delomično obnovljeni i konzervirani, ostaci njenih zidova koji formiraju svojevrsno predvorje Muzeja.[3]

Položaj Muzeja i katedrale Svetog Lovre na UNESKO-voj mapi Trogira, označen je brojem 5 (na desnoj strani slike)

Muzejske prostorije smeštene su na prvom spratu obnovljenog i arhitektonski adaptiranog župnog dvora, katedrale Svetog Lovre, u tri omanje prostorije. U stilski neutralnom prostoru autori postake su rasvetom su usmerili pažnju posetilaca na izložene predmete, koji su izvorno namenjeni sakralnom prostoru.[1]

U istoj zgradi nalazi se župni ured katedrale Svetog Lovre, stan za župnika i prostorija za veronauku.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Pre otvaranja Muzeja sakralne umetnosti katedrale Svetog Lovre, umetnički predmeti koji su danas deo zbirke ovog muzeja bili su izloženi u sakristiji – riznici katedrale i Svetog Ivana Krstitelja - Pinakoteci koja je otvorena 1975. godine, zaslugom tadašnjeg direktora Muzeja grada Trogira Ive Babića (autora postavke).[4]

Izložbene prostorije su male, plafoni niski, tako da je otežano sagledavanje pojedinih dela koja sežu od poda do plafona.

Prilikom obnove zgrade zbog postavke nove zbirke pročelje je radikalno izmenjeno, nadgrđeno, zatvorena su dva prozora prema trgu.[5] Na otvorenju Muzeja sakralne umetnosti katedrale Svetog Lovre najavljeno je otvaranje novih zbirki u sklopu istog Muzeja - Lapidarijuma u crkvi Svetog Ivana Krstitelja,[6] - Muzej zvonika u otvorenim lođama katedraleSvetog Lovre,[7] - Arheološka zbirka u crkvi Svete Barbare (nekada Svetog Martina).[a]

U međuvremenu izložba Nikola Ivanov Firentinac u Trogiru, koja je održana od 10. avgusta. do 10. decembra 2007. godine u crkvi Svetog Ivana Krstitelja, prerasla je u stalnu postavku – Lapidarijuma Muzeja sakralne umetnosti katedrale Svetog Lovre.[8] Tri umetnička dela Nikole Firentinca iz lapidarijuma Muzeja grada Trogira, odlukom Hrvatskog muzejskog veća, bez znanja zaposlenih u Muzeju grada Trogira,[9] data su na trajno čuvanje u Muzej sakralne umetnosti katedrale Svetog Lovre.[10]

Muzejska postavka[uredi | uredi izvor]

Stalna muzejska postavka smeštena u tri omanje prostorije, i sadrži različite umetničke predmete, prvenstveno slike sakupljene iz trogirskih crkava.[11]

Prva prostorija[uredi | uredi izvor]

U prvoj, ulaznoj prostoriji izložena su dela nastala od 14. do 18. veka, i to:

  • Raspela sa trijumfalnim Hristom iz 1325. godine, trogirske slikarske radionice. Delo je nepoznatog autora, sa likom raspetog hrista, a vrh krakova s likovima arhanđela Svetog Mihaela, Bogorodice i Svetog Ivana Evanđelista, poreklom iz crkve Svete Andrije na Čiovu.
  • Oslikana vrata orgulja iz katedrale Gentila Belinija (Gentile Bellini) s prikazima Svetog Jeronima i Svetog Ivana Krstitelja iz 1489. godine
  • Srebrni okov Bogorodice s detetom iz 18. veka.

Druga prostorija[uredi | uredi izvor]

U drugoj se prostoriji nalaze dela trogirskog slikarskog opusa:[11]

Blaž Jurjev Trogiranin
  • Raspelo iz crkve Gospe od Karmena, nastalo oko 1440. godine, sa likom mrtvog Hrista, arhanđelom i Marijom.
  • Poliptih Sveti Jakov sa svecima iz crkve Svetog Jakova na Čiovu, nastao1436. godine
  • Bogorodica u ružičnjaku iz Katedrale Svetog Lovre,
  • Poliptih Bogorodica s detetom i svecima iz 1434 -1435. godine, iz crkve Svetog Ivana Krstitelja
Dujmo Vučković
  • Poliptih iz crkve Gospe kraj mora na Čiovu, na kome je prikazana Gospa sa detetom i svecima koji se pripisuje radionici Dujma Vučkovića.[b][11]

Treća prostorija[uredi | uredi izvor]

U postavci treće prostoriji dominira delimično sačuvani poliptih Bogorodica s detetom i svecima sa glavnog oltara katedrale iz 13. veka, sada po prvi put izložen, Ovaj poliptih nije još do kraja određen.[11]

U ovoj prostoriji izložen je crkvena odeća iz sakristije katedrale Svetog Lovre.

Međutim, to je tek deo umetničkih predmeta koji su ranije bili izloženi u Pinakoteci u crkvi Svetog Ivana Krstitelja (koja je otvorena 1975. godine s postavkom koju je uredio dr. Ivo Babić, tadašnji direktor Muzeja grada Trogira),[11] jer je sadašnji prostor za zbirku nedovoljan.[12]

Ostala izložena dela i crkveni predmeti[uredi | uredi izvor]

U Muzeju su izložene i sledeće slike,

  • Bogorodica s Detetom povezana s krugom Paola Veneziana;
  • Bogorodica s Detetom, delo slikara Benedikta iz druge polovine 14. veka;
  • Bogorodica s Detetom, nastala oko 1350. godine, delo Quirizia da Murana
  • Pet svetaca – tempera na dasci, sa središnjim likom Svetog Andrije, delo učenika Paola Veneziana, koje se prvobitno nalazilo u crkvi Svetog Andrije;
  • Poliptih Bogorodica s detetom i svecima, delo dalmatinske slikarske radionice iz 1270. godine,
  • Evanđelistar iz 13. veka, jedna od najbogatije ukrašenih knjiga u Dalmaciji, verovatno nastala u radionici benediktinskog samostana Svetog Ivana Krstitelja u Trogiru;
  • Psaltir, nastao oko 1450. godine i kodeks Petra Ćipika iz 1436. godine.

Riznica (sakristija) katedrale Svetog Lovre[uredi | uredi izvor]

Riznica katedrale Svetog Lovre (sakristija), sagrađena u gotičkom stilu u 15. veku, deo je stalne postavke Muzeja sakralne umetnosti katedrale Svetog Lovre.

U njoj je sačuvan gotički drveni ormar s intarzijama i obojenim duborezom, koji je 1458. godine izradio majstor Grgur Vidov.

U ormarima riznice su izložene brojne dragocenosti trogirske katedrale:

  • moćnici,
  • liturgijski predmeti,
  • odeća...

Nad ormarima, pod svodom riznice, oslikani su grbovi svih poznatih trogirskih biskupa.

Među umetničkim delima u sakristiji ističu se:

  • kukuljica optočena zlatnim nitima i biserima sa prikazom Svetog Martina i prosjaka, prema tradiciji dar kralja Bele IV. koji se 1242. godine bežeći pred Mongolima i Tatarima sklonio u Trogir,
  • srebrni gotički pečat iz 1383. godine, dar kraljice Marije i Elizabete trogirskom kaptolu.[13]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Otvaranje arheološke zbirke u crkvi Svete Barbara (ranije Svetog Martina) značilo bi profanisanje objekta kome je određen sakralna funkcija i namena.
  2. ^ Dujmo Vučković je bio savremenik Blaža Jurjev sa čijim se delima susreo u Splitu, Šibeniku i Zadru. Oba umetnika pripadaju istom internacionalnom kasnogotičkom stilskom izrazu i zato je opravdano mesto poliptiha iz radionice Dujma Vuškovića uz dela Blaža Jurjeva.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Darka Bilić, Muzej sakralne umjetnosti u Trogiru, u: „Kvartal“, 4/2005, Zagreb, Institut za povijest umjetnosti, 2005, 35-37.
  2. ^ Ivo Babić, Trogir, grad i spomenici, Književni krug Split, 2014.
  3. ^ Bilić, Darka (april 2005). „Muzej sakralne umjetnosti u Trogiru”. STALNI POSTAVI STRUČNI SKUPOVI. 37 KVARTAL II: 36—37. 
  4. ^ Danka Radić, Trogirska muzejsko-galerijska izdavačka djelatnost, u: „Informatica museologica“, 32 (3-4) 2001, Zagreb, Muzejski dokumentacijski centar, 2001, 81-83.
  5. ^ IVO BABIĆ [et al.], Kulturno blago Trogira, Zagreb, „Turistkomerc“, 1990. 120-122.
  6. ^ DARKA BILIĆ, Muzej sakralne umjetnosti u Trogiru, u: „Kvartal“, 4/2005, Zagreb, Institut za povijest umjetnosti, 2005, 37
  7. ^ DANKA RADIĆ, Trogirska muzejsko-galerijska izdavačka djelatnost, u: „Informatica museologica“, 32 (3-4) 2001, Zagreb, Muzejski dokumentacijski centar, 2001, 81-83.
  8. ^ DON TOMISLAV ČUBELIĆ, IGOR FISKOVIĆ, RADOSLAV BUŽANČIĆ, VANJA KOVAČIĆ, Nikola Ivanov Firentinac u Trogiru, Trogir, Župni ured sv. Lovre Trogir ; Split, Književni krug Split, 2007.
  9. ^ GORDANA DRAGAN, Uzmi i ne vrati. Trogirski okršaj za vrijedne umjetnine: skulpture ‘otete’ iz Gradskoga muzeja, u: „Slobodna Dalmacija“, 13. listopada 2009
  10. ^ IVO BABIĆ, Trogir: vlasnici i vlasnici, izmještanje i trajna pohrana, u: „Kvartal“, 1/2-2010, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, 2010, 8-9.
  11. ^ a b v g d DARKA BILIĆ, Muzej sakralne umjetnosti u Trogiru, u: „Kvartal“, 4/2005, Zagreb, Institut za povijest umjetnosti, 2005, 35-37
  12. ^ DANKA RADIĆ, Trogirska muzejsko-galerijska izdavačka djelatnost, u: „Informatica museologica“, 32 (3-4) 2001, Zagreb, Muzejski dokumentacijski centar, 2001, 81-82.
  13. ^ IVO BABIĆ [et al.], Kulturno blago Trogira, Zagreb, „Turistkomerc“, 1990. 64

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]