Nafora

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Podela nafore u Ruskoj crkvi

Nafora ili antidor (grč. άντίδωρον - umesto dara), u pravoslavnoj liturgiji predstavlja ostatak prosfore iz koje je na proskomidiji izvađen Agnec.

U završnom delu liturgije, dok se čita 33. psalam, sveštenik ili arhijerej koji je služio toga dana Liturgiju razdaje antidor narodu koji se pričestio i onima koji se nisu pričestili Svetim Tajnama. Sveštenik pri tome izgovara: "razdaje antidor svemu narodu na blagoslov i očišćenje duše, jer je osvećen i treba da ga primaju oni koji nisu jeli. Ako je neko i malo jeo ili pio, da ne prima antidor." Time se postiže jedinstvo svih onih koji su se pričestili, sa onima koji se nisu pričestili, a po rečima apostola Pavla: "Jer jedan je hljeb, jedno smo tijelo mnogi, pošto se svi od jednoga hljeba pričešćujemo." (1 Kor 10,17)

Ovo potiče od agapa - večera ljubavi, koje su organizovane sa ciljem zajedničkog i bratskog okupljanja uz zajedničku trpezu. [1] U svrhu pomaganja siromašnih, održavano je to zajedničko obedovanje na kome se delio ostatak prosfore, kao vidljivo obeležje hrišćanske ljubavi i jedinstva. Vremenom je umesto agapa u Crkvi zaživeo običaj da se ostatak blagoslovenog hleba, posle Liturgije podeli vernima. Nafora može da se šalje kući onima koji iz nekog opravdanog razloga nisu mogli da dođu u crkvu na bogosluženje.[2]

Nafora se uzima na sledeći način: Polako u redu, prilazi se svešteniku koji deli naforu. Kada se dođe na red, prvo se prekrsti, a zatim na dlan leve ruke prekrsti se desni dlan i priđe se svešteniku, koji na ispruženi dlan stavlja kockicu nafore. Onda se svešteniku celiva ruka, nafora se uzima u usta i pojede, i polako se izlazi iz crkve.

Nafora se obično jede pre svakog drugog jela toga dana.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ O prosfore, antidore i artose
  2. ^ Pravoslavnaя эnciklopediя 115712 Antidor 2 485-487 Ponomarёv A.V.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Srpske slave i verski običaji; Episkop Nikolaj i Protođakon Ljubomir Ranković