Pređi na sadržaj

Неизрециво (pripovetka)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Neizrecivo
Orig. naslovThe Unnamable
AutorH. F. Lavkraft
ZemljaSAD
Jezikengleski
Žanr / vrsta delahoror
Izdavanje
Datum1925.

„Neizrecivo” (engl. The Unnamable) je pripovetka američkog pisca Hauarda Filipsa Lavkrafta, napisana u septembru 1923. i objavljivana u julu 1925. u časopisu Weird Tales.[1][2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Karter, pisac iracionalne fantastike, koji je verovatno Randolf Karter koji se pojavljuje u nekim drugim Lavkraftovim pričama kao što je „Izjava Randolfa Kartera”, sastaje se sa svojim bliskim prijateljom, Džoelom Mentonom, na groblju u blizini stare, oronule kuće na brdu Medou u Arkamu, Masačusets. Dok njih dvojica sede na oronuloj grobnici, Karter priča Mentonu priču o neopisivom entitetu koji navodno opseda kuću i okolinu. On tvrdi da zbog toga što takav entitet ne može da se percipira sa pet čula, postaje nemoguće kvantifikovati ga i tačno opisati, čime dobija pojam neizrecivog.

Kako se naracija završava, ovo neimenovano prisustvo napada i Kartera i Mentona. Obojica prežive i kasnije se bude u bolnici Svete Marije. Pate od raznih posekotina, kao i ožiljaka od velikog predmeta u obliku roga i modrica u obliku otisaka kopita na leđima. Menton opisuje neizrecivo u završnom pasusu priče:

Bilo je posvuda — želatin — sluz; para; — ali ipak je imalo oblik, hiljadu obličja užasa izvan svakog poimanja. Bilo je očiju — i mane u njima. Bila je to jama — vrtlog — najveća grozota. Karteru, to je bilo neizrecivo!

Likovi[uredi | uredi izvor]

  • Karter: Karter se obično poistovećuje sa Randolfom Karterom, autobiografskim likom koji se ponavlja u Lavkraftovoj fikciji. Incident u ovoj pripoveci aludiran je u „Srebrnom ključu” (1926), gde se beleži da se Karter „vratio u Arkam... i doživeo iskustva u mraku, usred sivih vrba, i kilavih krovova, koji ga je naterao da zauvek zapečati određene stranice u dnevniku divljeg pretka.”[2] Međutim, Karter iz „Neizrecivog” ne veruje u natprirodno, što bi bilo u suprotnosti sa natprirodnim događajima iz „Izjave Randolfa Kartera”. Čini se da je Karter iz ove priče takođe odraz samog Lavkrafta, kao što je pokazano kada je: „dodao da su moje stalne tvrdnje o 'neizrecivim' i 'neimenovanim' stvarima bile vrlo detinjaste, sasvim u skladu sa mojim niskim statusom autora. Previše sam želeo da završavam svoje priče prizorima ili zvucima koji su paralizovali sposobnosti mojih heroja i ostavljali ih bez hrabrosti, reči ili asocijacija da ispričaju šta su doživeli.” Ovo je sasvim u skladu sa Lavkraftovim radom do ove tačke u njegovoj karijeri, od kojih većina koristi slične motive onima koji su opisani, kao što su entiteti van razumevanja i protagonisti izluđeni svojim iskustvima.
  • Džoel Menton: Lik Džoela Mentona zasnovan je na Lavkraftovom prijatelju Morisu V. Mou. Menton je direktor Srednje škole „Ist”, dok je Mo predavao u srednjoj školi Vest Divižn u Milvokiju; Mo je, kao i Menton, religiozan vernik, za razliku od Karterovog (i Lavkraftovog) skepticizma.[2]
  • Neizrecivo: Lavkraft ostavlja tačnu prirodu i poreklo samog Neizrecivog nejasnim. Nagoveštava se da je rođeno krajem 17. ili početkom 18. veka, i da je bilo skriveno u potkrovlju sada napuštene kuće povezane sa legendom. Originalni izveštaji o stvorenju, kako je rekao Karter, ukazuju na figuru nalik đavolu. U celoj priči se pominju stvorenje koje ima rogove i kopita, a Karter, kada govori o tome kako je pronašao kosti te stvari na tavanu stare kuće, pominje „rogove od četiri inča, ali lice i vilicu nešto poput tvoje i moje.” Tu se takođe pominje „okaljano oko” te stvari i „vrišteći pijani jadnik koga su obesili jer je imao takvo oko”. Na kraju, legende, po rečima Kartera, „poprimaju spektralni karakter – pretpostavljam da je stvar, ako je bila živo biće, verovatno umrla”. Nakon njihovog susreta na groblju, Menton opisuje čudovište kao „posvuda – želatinasto – sluzavo – a ipak je imalo obličje, hiljadu obličja užasa van svakog poimanja. Bilo je očiju – i mana”. Rečeno je da su njih dvojica ostali sa ranama od kopita i rogova.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ H. P. Lovecraft, letter to Duane W. Rimel, Feb 14, 1934
  2. ^ a b v Joshi, S.T.; Schultz, David E. (2004). An H. P. Lovecraft Encyclopedia. Hippocampus Press. str. 283—284. ISBN 978-0974878911. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]