Pređi na sadržaj

Novi skit

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Novi skit
Osnovni podaci
JurisdikcijaVaseljenska patrijaršija
Osnivanje10. vek
MestoSveta gora
Država Grčka

Novi skit ili Vavedenje Bogorodičino (grč. Νέα Σκήτη, Σκήτη Εισοδίων της Θεοτόκου) jedan je idioritmijskih svetogroskih skitova. Okruženi mirom i tišinom, okupani svelošću sunca, monasi ovog skita u njemu doživljavaju viziju susreta sa Bogom i svecima.[1] Skit Svetog Andreja danas je u punoj obnovi i, s obzirom na svoj položaj u Kareji, mesto je gde hodočasnici veoma rado borave, a bratstvo vrlo rado prima sve putnike namernike.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Novi skit na obronku na zapadnoj strani Atonskog poluostrva.

Pripada manastiru svetog Pavla, od koga je udaljen oko pola sata hoda, ili na sredokraći između manastira sveti Pavle i Skita svete Ane. Delom je na zaravni, a delom na obronku na zapadnoj strani Atonskog poluostrva.

U tridesetsedam staništa boravi oko 60 monaha koji se bave ikonopisanjem, vajarstvom, zlatarstvom, uzgajanjem limuna i baštovanstvom.

U gornjem delu naselja otkrivene su stare prethrišćanske grobnice, novčići i grnčarija, što ukazuje na ranije postojanje stare naseobine.

A kada konačno stigne do pustinjakove kelije u Novom skitu, putnik namernik treba dugo da stoji pred vratima dok mu ih neki od monaha ne otvori, zbog njihovog gesla da se samo upornima otvaraju vrata, iako ovi pustinjaci rado primaju gošću, sa posebnom radošću. A kada prime gosta, oni se prema njemu odnose tako da ih ugošćuju najlepše što mogu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Novi Skit je osnovan 1760. godine od strane moldavskog monaha Danila. Sastoji od 37 ćelija i kalive, odvojenih, nezavisnih zgrada namenjenih za stanovanje monaha (obično jednog do tri, ali ne više od šest),[2] u kojima danas boravi 60 monaha u idioritmijskom stilu. Glavna crkva koja se nalazi u sastavu skita, sagrađena je 1757. godine i posvećena je Bogorodičinom rođenju.

Kroz ovaj skit je prošlo mnogo poznatih ličnosti, što je ostavilo traga u njegovoj biblioteci, koja raspolaže sa oko 20 rukopisa, dve stotine rukopisnih kodeksa i pet stotina štampanih knjiga. U hramu su sakupljene i relikvije svetaca.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Skitovi na Svetoj Gori”. www.atlantaserbs.com. Pristupljeno 1. 2. 2018. 
  2. ^ V. S. Muhin, A. A. Turilov Pravoslavnaia эntsiklopediia . Tom IV., Moskva, Tserkovno-nauchnыi centar „Pravoslavnaia эntsiklopediia”. 2002. ISBN 978-5-89572-009-7. str. 103-181.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Porfiriй Uspenskiй : Vtoroe putešestvie po sv. gore Afonskoй... v godы 1858, 1859 i 1861 i opisanie skitov Afonskih. M., (1880). str. 334-356

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]