Pređi na sadržaj

Normalna visina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Normalne visine su vrsta geodetskih visina. Uz ortometrijske visine predstavljaju najkorišćenije sisteme visina u geodeziji.[1]

Normalna visina, u oznaci , definisane tačke izračunava se iz geopotencijalnih brojeva (tzv. geopotencijalnih kota) tako što se dijeli geopotencijalni broj tačke, tačnije njena geopotencijalna razlika (CP) sa onom sa srednjeg nivoa mora (C0) (premda i ova definija uključuje grubu aproksimaciju jer se ne odnosi na geoid), od prosiječne, normalne gravitacije izračunate duž vertikale izabrane tačke P. (Tačnije, duž elipsoidne normale, do  ; postupak je tako rekurzivan.)

Normalne visine stoga se može zaključiti da zavise od odabranog referentnog elipsoida. Sovjetski Savez i mnoge druge istočnoevropske zemlje izabrale su sistem visine na osnovu normalnih visina, koji su određeni geodetskim preciznim nivlemanima.Vrijednosti normalne gravitacije je lako izračunati kada se uzmu određen približavanja i „bez hipoteza“, tj. ne mora se znati, kao što bi se računalo kod orometrijskih visinam, gustina zemljine kore duž vertikale.

Normalne visine su istaknute u teoriji zemljinog gravitacionog polja, koja je razvijena u okviru škole učenja o teoriji potencijala važnog ruskog geodete Mihaila Molodenskog . Referentna površina od koje se mjere normalne visine naziva se kvazigeoid, te predstavlja konvencionali prikaz „srednje nivoa mora“ sličnog geoidu i blizu njega, ali nedostaje mu fizička interpretacija ekvipotencijalne površine, dok sa druge strane Zemljinoj površi u ovom sistemu računanja odgovara teluroid.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Definicija po GOST-u. GOST 22268-76: Geodeziя. Terminы i opredeleniя. Termin №29.