Ogrtač časti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mahmud Gaznevi nosi haljinu časti koju je poslao abasidski kalif al-Kadir.

Ogrtač časti (arapski: خلعة)[1] bio je izraz koji označava bogatu odeću koju su dali srednjovekovni i rani moderni islamski vladari podanicima u znak časti, često kao deo ceremonije imenovanja na javnu funkciju, ili u znak potvrde ili prihvatanja vazalstva podređenog vladara.

Obično su se proizvodile u vladinim fabrikama i ukrašavale ispisanim trakama poznatim kao tiraz.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Poklanjanje odeće kao znak naklonosti je drevna bliskoistočna tradicija, zabeležena u izvorima kao što su Stari zavet i Herodot.[1]

U islamskom svetu, sam Muhamed je napravio presedan kada je skinuo ogrtač (burdu) i poklonio ga Ka'b bin Zuhairu u znak priznanja za pesmu koja ga hvali. Zaista, izraz khilʿa „označava radnju skidanja odeće kako bi je nekome dao“.[1]

Praksa dodele časnih haljina pojavljuje se u Abasidskom kalifatu, gde je to postalo tako uobičajeno obeležje vlade da su se ceremonije darivanja odvijale gotovo svaki dan, a članovi kalifovog dvora postali su poznati kao „oni koji nose kilju“ (ashab al-khilʿa).[1] Poklanjanje odeće postalo je stalni deo svakog ulaganja u kancelariju, od guvernerove do prestolonaslednika. Kao važne sudske prilike, pesnici su ove događaje često obeležavali, a istoričari beležili.[1]

Kako se ta praksa proširila u islamskom svetu, i ogrtači su se počeli davati za svaku zamislivu priliku, tako su i oni dobili različita imena. Tako bi, na primer, khilaʿ al-vizara ("odeća vezira") bila data prilikom imenovanja za vezira, dok je khilaʿ al-ʿazl ("odeća za otpuštanje") nakon-časnog-otpuštanja, khilaʿ al- kudum bi se mogao dati gostu koji je stigao, dok bi khilaʿ al-safar dao gostu koji odlazi itd.[2]

Novčani iznosi ili druge dragocenosti takođe su davani u okviru ceremonije darivanja, ili, u nekim slučajevima, umesto ogrtača. U Osmanskom carstvu takav iznos je bio poznat kao khilʿet beha („cena khilʿe“); najčešće se to odnosilo na donaciju koju su janjičari primili pri dolasku novog sultana.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Stillmann, N. A. (1986). "K̲h̲ilʿa". In Bosworth, C. E.; van Donzel, E.; Lewis, B. & Pellat, Ch. (eds.). The Encyclopaedia of Islam, New Edition, Volume V: Khe–Mahi. Leiden: E. J. Brill. pp. 6–7. ISBN 978-90-04-07819-2.
  2. ^ Stillmann 1986, str. 7
  3. ^ Stillmann 1986, str. 6–7