Odlučivanje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Odlučivanje predstavlja odabir nekog smera delovanja između više alternativa. Rezultat odlučivanja jeste odluka.

Odluka[uredi | uredi izvor]

Sastavni i važni deo voljne radnje jeste odluka. Pod tim se podrazumeva doživljaj prihvatanja određenog cilja kao svrhe akcije. Bitna karakteristika odluke kao psihičke pojave je doživljaj nas samih, kao faktora od koga zavisi da li će se određeni cilj prihvatiti ili neće, doživljaj samog sebe kao uzroka preduzimanja akcije.

Donošenje odluke može biti brzo i lako, kao i jednostavnih voljnih radnji, a može biti dug i za osobu koja donosi odluku neugodan posao. Tako je kod mnogih složenih voljnih radnji, kada se pojavi više motiva od kojih su neki suprotni, više ciljeva i načina njihovog ostvarivanja. Odlučivanje u tom slučaju postaje složen proces.

Proces odlučivanja[uredi | uredi izvor]

Postoji nekoliko momenata u procesu odlučivanja. Oni se obično javljaju jedan za drugim, pa se o njima govori kao o fazama odučivanja. Često se razlikuju četiri faze. Prvu fazu čini doživljaj potrebe i teškoće koje treba savladati, na nju se nadovezuje svest o situaciji u kojoj je osoba koja donosi odluku i utvrđivanje okolnosti o kojima treba voditi računa, treća faza je traženje rešenja i javljanje više mogućnosti za rešenje i ocenjivanje njihovih prednosti i nedostataka. Četvrtu fazu čini prihvatanje jednog od mogućih rešenja i zamišljanje pozitivnih i negativnih posedica prihvaćenog rešenja.

Proces odlučivanja može se ilustrovati doživljajima prilikom donošenja odluke o nastavku školovanja po završetku osmogodišnje škole. Učenici su svesni da treba izabrati školu u koju će se upisati. Oni razmišljaju o čemu sve treba pri izboru škole voditi računa, o dotadašnjem uspehu, vlastitim sposobnostima, sklonostima i željama, perspektivama za budućnost i dr. U trećoj fazi razmišljaju o školama koje dolaze u obzir i vrednosti upisa u svaku od njih. U završnoj se pravi konačan izbor i razmišlja o njegovoj opravdanosti.

Proces odučivanja može biti težak, dug i neugodan, ispunjen dvoumljenjima i kolebanjem. Zato osoba pokušava da se oslobodi teškoća donošenja odluke njenim odlaganjem, izborom nekog rešenja nasumice, usvajanjem nečije sugestije ili podržavanjem tuđeg rešenja. Proces odučivanja u takvom slučaju je složen i u njemu su angažovane sve psihičke funkcije. Iako važnu ulogu imaju kognitivni procesi zamišljanja i zaključivanja, on nije isključivo logičan i potpuno racionalan proces. Važni su i želje, očekivanja, predubeđenja i predrasude. Donošenje odluke izaziva olakšanje zbog oslobođenja od tenzije. Ali često se javlja i osećanje nesigurnosti i strahovanja da li je doneta odluka ispravna.[1] [2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nikola Rot, Slavoljub Radonjić: Psihologija, Volja i odlučivanje (2008). str. 215-216
  2. ^ „Proces odučivanja”. Arhivirano iz originala 18. 04. 2016. g. Pristupljeno 10. 04. 2016.