Pređi na sadržaj

Oklopni krstaš Difens

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Difens
Oklopni krstaš Difens.
Opšti podaci
Karijera Ujedinjeno Kraljevstvo
Porinut1907.
U službi od1907−1916.
SudbinaPotopljen u u bici kod Jilanda 1916.
Glavne karakteristike
Deplasman14.600 t[1]
Dužina147 m[1]
Širina23 m[1]
Gaz7.9 m[1]
Pogonparna mašina
Snaga27.900 KS[1]
Brzina23 čvora (42 km/h)[1]
Posada755[1]
Naoružanje4 x 230 mm
10 x 190 mm
16 x 76 mm
torpedne cevi 2 x 533 mm
Okloptrup do 152 mm, glavne kule do 305 mm, palubni oklop do 51 mm[1]

Oklopni krstaš Difens (engl. HMS Defence) bio je ratni brod britanske ratne mornarice, porinut 1907.[1] Potopljen je u bici kod Jilanda (1916).

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Difens je bio oklopni krstaš klase Minotaur, zajedno sa oklopnim krstašima Minotaur (engl. HMS Minotaur) i Šenon (engl. HMS Shannon), koji su služili sve do rashodovanja 1920. Izgrađeni nakon iskustava stečenih u rusko-japanskom ratu 1904-1905, oklopni krstaši ove klase bili su bolje oklopljeni, bolje naoružani i brži od starijih oklopnih krstaša klase Monmaut.[1]

Šema oklopnog krstaša klase Minotaur.

Dimenzije[uredi | uredi izvor]

Porinut 1907, brod je bio dug 147 m i širok 23 m, dubine gaza 7.9 m, sa deplasmanom od 14.600 tona. Pogonske parne mašine od 27.900 KS davale su maksimalnu brzinu od 23 čvora. Brodska posada imala je 755 mornara i oficira.[1]

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Bio je naoružan sa 4 topa kalibra 230 mm (u dvocevnim oklopnim kulama na pramcu i krmi) i pomoćnom artiljerijom kalibra 190 mm (10 topova u kazamatima po boku broda) i 76 mm (16 topova na palubi i nadgrađima). Pored artiljerije, bio je naoružan i sa 2 podvodne torpedne cevi.[1]

Oklop[uredi | uredi izvor]

Oklopna zaštita sastojala se od oklopnog pojasa debljine 152 mm po celoj dužini broda, kazamata i topovskih kula (debljine oklopa do 305 mm) i zasvođene palube, koja se spuštala ispod vodene linije do donjeg ruba oklopnog pojasa, debljine 51 mm.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija (knjiga 6). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 334—336.