Olomucke punktacije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Olomucke punktacije (nemački: Olmützer Punktation), poznate i kao Oloucki sporazum zaključen je 29. novembra 1850. godine između Austrije i Pruske. Pruska je napustila Erfurtsku uniju i pristala na obnovu Nemačke konfederacije na čelu sa Austrijom.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Pruska je polovinom 19. veka u sukobu sa Danskom oko Šlezvig-Holštajna. To je jedno od najkomplikovanijih pitanja tadašnje diplomatije. Vojvodstva Šlezvig i Holštajn ležala su uz južne granice Danske, a u severozapadnom delu Nemačke. Ona su bila u personalnoj uniji sa Danskom, a istovremeno i članice Nemačkog saveza (sa većinskim nemačkim stanovništvom). Tokom celog 19. veka, danski kraljevi nastojali su da ova vojvodstva čvršće vežu sa sebe, dok su se vojvodstva trudila da ostanu što nezavisnija. Te suprotnosti dovele su 1848. godine do izbijanja rata između vojvodstava i Danske. Danska vojska bila je jača i odnela je pobedu kod Idšteta. Posredovanjem Engleza, u Berlinu je 1850. godine zaključen mir između Danske i Pruske kojim je okončan rat oko Šlezvig-Holštajna. Šveska, Danska, Francuska i Britanija su sa Danskom potpisale Londonski protokol o neophodnosti održavanja integriteta Danske. Protokolu se pridružila i Austrija, dok je Pruska odbila. Tada je izbila znamenita hesenska afera.

U Hesenu, knez i vlada želeli su što više ograničiti prava Skupštine i restaurisati apsolutizam. Skupština je poznala narod da obustavi plaćanje poreza. Knez je tražio pomoć Skupštine Konfederacije. Reaguju Austrija i Bavarska, dok se Pruska usprotivila. Dve vojske, saveznička i pruska, našle su se jedna nasuprot druge. Stav Rusije tada je bio krajnje preteći prema Pruskoj. Car Nikolaj poslao je armije iz Poljske prema zapadu. Francuska koncentriše trupe na svojoj granici. Prusi su primorani da se povuku. Predsednik vlade, Mantojfel, sastao se decembra 1850. godine sa Švarcenbergom u Olomucu. Tada su donesene tzv. „Olomucke punktacije“ kojima se predviđalo da će se problem Hesena rešavati zajednički i da će, ako bude potrebno, Austrija i Pruska zajedno reagovati u Šlezvig-Holštajnu. Dve države su demobilisale vojsku. Mantojfel se prećutno odrekao ravnopravnosti sa Austrijom, a Austrija svog plana o velikoj Nemačkoj. U Pruskoj su Olomucke punktacije primljene kao neka vrsta kapitulacije i poniženja pred Austrijom. Tako je i bilo, jer se Pruska morala sada zalagati za obnovu Nemačke konfederacije, na istim principima kao i 1815. godine. Tako je došlo do obnove Konfederacije koja će, međutim, biti kratkog veka.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Čedomir Popov; Građanska Evropa (1770—1914), Zavod za udžbenike (2010)