Опасне девојке

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Opasne devojke
Filmski poster na engleskom jeziku
Izvorni naslovMean Girls
RežijaMark Voters
ScenarioTina Fej
ProducentLorn Majkls
Temelji se naknjizi Queen Bees and Wannabes
Rozalind Vajzman
Glavne uloge
MuzikaRofl Kent
Direktor
fotografije
Derin Okada
MontažaVendi Grin Brikmont
Producentska
kuća
Broadway Video
DistributerParamount Pictures
Godina2004.
Trajanje97 minuta[1]
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet17 miliona dolara[2]
Zarada130,1 milion dolara[2]
Sledeći
IMDb veza

Opasne devojke (engl. Mean Girls) američki je tinejdžerski i humoristički film iz 2004. godine u režiji Marka Votersa, po scenariju Tine Fej. Glavne uloge glume Lindsi Lohan, Rejčel Makadams, Lejsi Šaber, Amanda Sajfred, Tim Medouz, Ana Gastajer, Ejmi Poler i Fejova. Delimično se temelji na knjizi samopomoći Queen Bees and Wannabes književnice Rozalind Vajzman, koja opisuje ženske društvene klike u srednjim školama, školsko maltretiranje i štetne efekte koje oni mogu imati na učenike. Fejova je takođe crpila inspiraciju iz sopstvenog iskustva u Srednjoj školi Aper darbi za neke koncepte u filmu.[3] Radnja se usredsređuje na naivnu tinejdžerku koja se kreće kroz društvenu hijerarhiju moderne srednje škole u SAD, nakon što su je roditelji godinama školovali kod kuće dok su sprovodili istraživanje u Africi.

Film je producirao Lorn Majkls, autor emisije Uživo subotom uveče. Tina Fej, scenaristkinja i glumica u filmu, bila je dugogodišnji član glumačke postave i scenaristkinja za Uživo subotom uveče. Iako postavljena u Evanstonu, predgrađu Čikaga, film je uglavnom sniman u Torontu. Sniman je od septembra do novembra 2003. Druga je saradnja Lohanove sa rediteljem Votersom, nakon filma Šašavi petak, koji je prikazan godinu dana ranije.

Premijerno je prikazan 19. aprila 2004. godine, a zaradio je 130 miliona dolara širom sveta i stekao status kultnog filma.[4][5][6][7][8][9] Dobio je pozitivne kritike, dok su kritičari posebno pohvalili režiju, scenario, humor i glumačku postavu. Lohanova je osvojila nekoliko nagrada, uključujući tri Nagrade po izboru tinejdžera i tri MTV filmske nagrade. Nastavak napravljen za televiziju, Opasne devojke 2, premijerno je prikazan 23. januara 2011. za ABC Family. Mjuzikl je premijerno prikazan u martu 2018. na Brodveju, dok je u januaru 2024. prikazan film nastao po mjuziklu — Opasne devojke: Mjuzikl.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Šesnaestogodišnjakinja Kejdi Heron, školovana kod kuće, i njeni roditelji zoolozi, Betsi i Čip Heron, vraćaju se u Sjedinjene Države nakon dvanaestogodišnjeg istraživačkog putovanja u Africi, nastanivši se u Evanstonu. Prvog dana pohađanja škole, Nort šor, Kejdi pokušava da stekne nove prijatelje, ali bez uspeha. Sledećeg dana upoznaje i sprijatelji se sa Dženis Ijan i Dejmijanom Lijem. Obrazuju Kejdi o raznim klikama škole i upozoravaju je da izbegava najpopularniju i najzloglasniju, „plastičarke”, koju vodi lepa i manipulativna matica Redžina Džordž, a uključuje nesigurne, ali bogate Grečen Viners i slatku, ali zatamnjenu Karen Smit. Plastičarke se interesuju za Kejdi nakon što su je odbranili od seksističkog kolege iz razreda i pozivaju je da sedi s njima na ručku. Nakon što je saznala za poziv, Dženis traži od Kejdi da se sprijatelji s njima i da ih špijunira za nju.

Kejdi ubrzo saznaje za „pljuvoteku”, beležnicu koju su plastičarke napravile i koja je ispunjena užasnim glasinama, tajnama i uvredama u vezi sa drugim devojkama i nekim nastavnicima u školi. Koristeći knjigu, Dženis smišlja plan kako da vrati Redžini, ali Kejdi je nevoljna, misleći da je Redžina dobra prijateljica. Kejdi privlači Redžinin bivši dečko, Aron Samjuels, i namerno pada iz matematike, predmetu za koji je nadarena, kako bi imala izgovor da razgovara s njim. Redžina saznaje da je Kejdi zaljubljena u Arona i ljubomorno ga ukrade na zabavi za Noć veštica ljubeći ga ispred Kejdi. To podstiče Kejdi da se u potpunosti posveti Dženisinom planu da preseče Redžinine „resurse”: uključujući raskid Redžine i Arona, podvođenje Redžine da jede „švedske nutricionističke pločice” od kojih se zapravo deblja i okretanje Redžininih drugarica plastičarski protiv nje. U tom procesu, Kejdi se nehotice preoblikuje u Redžininu sliku, postajući zlobna i površna, i napušta Dženis i Dejmijana.

Kada je Redžina konačno upoznata sa Kejdinom izdajom, ona joj uzvraća širenjem sadržaja pljuvoteke po celoj školi, brzo podstičući masovne društveno motivisane tuče po hodinicima. Da bi izbegla sumnju, Redžina ubacuje lažnu klevetu o sebi kako bi okrivila Kejdi, Grečen i Karen – jedine ženske učenice koje se ne spominju u knjizi. Karen ubeđuje direktora škole Rona Duvala da one nisu napisale knjigu, koji ubrzo ugušava borbe i okuplja sve mlađe devojke u gimnaziji. Profesorka matematike gospođa Norberi tera devojke da se suoče sa načinima na koje se sve ponašaju jedna prema drugoj i izvinjavaju se jedna drugoj i nastavnicima; plan uspeva, pošto se prijateljstva ponovo obnavljaju. Kad dođe Dženisin red, ona prkosi Norberijevoj, priznajući svoj plan da uništi Redžinu uz Kejdinu pomoć i otvoreno se ruga Redžini, crpeći pohvale od ostalih učenika koje je Redžina maltretirala. Dok je Kejdi prati, Redžina izjuri iz škole i udara je školski autobus, polomivši joj kičmu, a glasine se šire da je Kejdi gurnula Redžinu ispred autobusa.

Izbegavana od svojih vršnjaka i kažljena od roditelja, Kejdi snosi punu krivicu za pljuvoteku. Nakon što se iskupila Redžini, pridružuje se matematičarima u finalu državnog šampionata da bi nadoknadila testove iz matematike koje nije uspela. Kejdi tačno odgovori na produžetak i oni osvajaju šampionat za školu. Na prolećnom plesu, Redžinin novi dečko, Šejn Oman, izabran je za kralja, dok je Kejdi izabrana za kraljicu. Na kraju, Kejdi izjavljuje da su svi njeni školski drugovi na svoj način divni, lomi plastičnu tijaru i deli delove ostalim devojkama iz gomile. Zatim se pomiri sa Dženis, Dejmijanom i Aronom i postigne primirje sa plastičarkama.

Plastičarke se raspadaju tokom letnjeg raspusta: Redžina se pridružuje timu za lakros kako bi se izborila sa svojim besom, Karen postaje školski izveštač o vremenu, a Grečen se pridružuje kliki „kul azijci”. Aron završava srednju školu i pohađa univerzitet Nortvestern dok uspostavlja vezu sa Kejdi, koja ga posećuje tokom vikenda. Dženis počinje da se zabavlja sa matematičarem Kevinom Gnapurom, kojeg u početku nije volela. Dok Kejdi razmišlja o društvenom miru koji je zavladao srednjom školom Nort šor, pojavila se grupa novih plastičarski i Kejdi zamišlja da ih udara autobus kao i Redžinu.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Lindsi Lohan Kejdi Heron
Rejčel Makadams Redžina Džordž
Lejsi Šaber Grečen Viners
Amanda Sajfred Karen Smit
Lizi Kaplan Dženis Ijan
Danijel Franceze Dejmijan Li
Džonatan Benet Aron Samjuels
Radživ Surendra Kevin Gnapur
Tina Fej Šeron Norberi
Tim Medouz Ron Duval
Ejmi Poler Džun Džordž
Ana Gastajer Betsi Heron
Nil Flin Čip Heron
Danijel Desanto Džejson
Dijego Klatenhof Šejn Oman
Ališa Morison Lea Edvards
Džulija Čantrej Amber Dalesijo
Dvejn Hil trener Kar
Džonatan Malen Kristenin dečko
Nikol Krimi Kajl Džordž

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ MEAN GIRLS (12A)”. United International Pictures. British Board of Film Classification. 28. 4. 2007. Arhivirano iz originala 30. 3. 2015. g. Pristupljeno 22. 4. 2014. 
  2. ^ a b „Mean Girls (2004)”. Box Office Mojo. Arhivirano iz originala 19. 4. 2004. g. Pristupljeno 23. 1. 2010. 
  3. ^ „Tina Fey visits Upper Darby High for 'Mean Girls' promo”. 24. 5. 2018. Arhivirano iz originala 24. 5. 2018. g. Pristupljeno 10. 11. 2018. 
  4. ^ Brody, Richard (30. 4. 2014). „Why "Mean Girls" Is a Classic”. The New Yorker. Arhivirano iz originala 19. 10. 2014. g. Pristupljeno 9. 10. 2014. 
  5. ^ Elan, Priya (29. 1. 2013). „Why Tina Fey's Mean Girls is a movie classic”. The Guardian. Arhivirano iz originala 9. 10. 2014. g. Pristupljeno 9. 10. 2014. 
  6. ^ „'Mean Girls' is still 'fetch'. CNN. Arhivirano iz originala 2. 5. 2014. g. Pristupljeno 8. 8. 2014. 
  7. ^ Buchanan, Kyle (20. 4. 2014). „Mean Girls Director Mark Waters Spills 10 Juicy Stories, 10 Years Later”. Vulture. Arhivirano iz originala 6. 10. 2014. g. Pristupljeno 30. 9. 2014. 
  8. ^ „Why Is Mean Girls So Quotable?”. Slate. 8. 1. 2014. Arhivirano iz originala 6. 10. 2014. g. Pristupljeno 30. 9. 2014. 
  9. ^ Kimble, Julian (30. 4. 2014). „"Mean Girls" Is Everything (No, Really): How One Movie Summarized a Generation”. Complex. Arhivirano iz originala 26. 7. 2015. g. Pristupljeno 30. 9. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]