Pređi na sadržaj

Petar Hrisolog

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Petar Hrisolog

Sveti Petar Hrisolog (grč. Χρυσολόγος, od χρυσός - zlatan i λόγος - reč ili misao) je bio episkop i mitropolit grada Ravene i učitelj crkve. Bio je jedan od najdarovitijih i najpoznatijih propovednika svoga vremena.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Imola, Italija oko 380. godine. Obrazovao se pod zaštitom episkopa Imole Kornelija. Kao đakon u rodnom gradu Forum Cornelii (današnja Imola), Petar je upravljao crkvenim dobrima i brinuo za siromahe. U pratnji svog episkopa odlazio je u Rim i gde je upoznao Papu Celestina I, koji je ga je zbog njegovog dara besedništva prozvao Zlatorečiti (Hricolog).

Nakon smrti ravenskog biskupa 430. godine izabran je za episkopa Ravene. Ravena je u to vreme bila prestonica Zapadnog rimskog carstva. Bio je prvi episkop toga grada koji nije dolazio sa Istoka. Bio je neustrašiv borac u borbi protiv paganskih običaja. Svojim propovedima mnoge je odvratio od nedoličnih plesova i igara, krivoverne je poticao na obraćenje, a nekrštene na krštenje. Na carskom dvoru molio je za siromahe, obilazio siromašne gradske četvrti pomažući svima. Kao episkop pokazao je mudrost i u upravi, zanimajući se i za materijalne potrebe vernika, izgradivši akvadukt i pokrenuvši mrežu karitativne delatnosti. Prema predanju, zbog gromoglasnog propovedanja nekada bi izgubio glas, tada bi svi prisutni lili pokajničke suze i žarko se molili, dok mu se ne bi povratio glas. Bio je istinski prijatelj siromaha. Mnogima je delio obilatu milostinju. Pozivao je i druge hrišćane da pomognu onima koji su stradali u vandalskim pljačkama. Često se povlačio u manastir i tamo molio. Posećivao je rado i pustinjake. Bio je ravenski episkop oko 20 godina. Kada je osetio slabost, povukao se iz gradske vreve u samoću u tišini svog rodnoga grada da se pripremi na smrt u blizini groba svog zaštitnika, svetog mučenika i episkopa Kasijana. [1][2]

Umro je 450. godine.

Dela[uredi | uredi izvor]

Ostavio je mnoštvo pisama i beseda. Jedno od tih pisama uputio je krivovernom Eutihu 449. godine. Eutih mu se obratio za mišljenje o monofizitizmu, nešto pre Halkidonskog sabora. Petar mu je iskreno odgovorio da se obrati papi jer, rekao je: "u interesu mira i vere, ne možemo raspravljati o pitanjima vere bez suglasnosti rimskoga episkopa". Pre Halkidonskog sabora 451. godine Petar se saglasio sa mišljenjem pape Lava I. a taj su stav zauzeli i halkidonski oci godinu dana nakon Petrove smrti. Besedama i pismima želeo je verne odgajiti u pravoj veri. One nikad nisu bile duže od četvrt sata, bile su poučne, razgovetne i razumljive. U arhivu ravenske metropolije čuva se oko 200 njegovih beseda, od čega 176 omilija, kratkih i pisanih u narodnom stilu, na temelju objašnjenja jevanđelja, verovanja i proslavljanja kreposti svetih. Papa Kliment XII proglasio ga je crkvenim učiteljem 1729. godine.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Biografia di mons. Francesco Liverani
  2. ^ Spicilegium Liberianum, Firenze, 1863, pp. 125 seg.