Piktorijalizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Piktorijalizam je umetnički pravac u fotografiji koji se javio krajem 19. i početkom 20. veka.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Piktorijalizam je pojava koja obuhvata čitav jedan vek, od ustoličenja fotografije do početka 20. veka. Kao takav prošao je kroz razne faze. Kako u samom korenu te reči stoji picto – slika, najprostije rečeno – to je pretendovanje da se fotografijom imitira slikarstvo. Umetnici 19. veka, većina onih koji su imali slikarsku prošlost, videli su u ovom mediju mogućnost da brže i detaljnije naslikaju svetlom ono što se slikalo kistom vekovima pre toga. Sasvim prirodna i logična tendencija pri prvom susretu sa inovacijom kakva je bila fotografija. Budući da je ona tehnički gledano bila kompleksna, ali savladiva veština – njome se moglo manipulisati i intervenisati ručno: kombinovanjem negativa, gravurom, nanošenjem boja i teksture itd, te se ambicija da ona ostane taktilna i manuelna poput slikarskog poteza zadržala koliko i potreba da motivi budu tipično slikarski. Avet slikarstva još dugo će pratiti kreativno nesigurnu fotografiju.[2]

Predstavnici[uredi | uredi izvor]

Oskar Gustav Rejlander, Dva načina života

U doba kada su u Velikoj Britaniji popularne mitološke teme u slikarsvu, kada prerafaeliti prave prvu izložbu 1849. i provejavaju slobodnije i mističnije predstave religioznih motiva, interpretacija iz kniževnosti i scena iz svakodnevnog života, Oskar Gustav Rejlender 1857. pravi kolažiranjem fotografiju The Two Ways of Life, aludirajući na klasično viđenje vrline i raspusništva, kompozicijski slično Rafaelovoj Atinskoj školi.

Zatim je tu sličan i Henri Pič Robinzon „Fading Away“, alegorijski prikaz života i smrti, svetla i tame, tipično slikarska postava, gotovo da je možemo zamisliti u boji i na platnu.

Julija Margaret Kamerun bila je domaćica iz imućne porodice, koja je negde u četrdesetoj godini počela da se bavi fotografijom kao hobijem, i ušla je u istoriju kao jedna od prvih koja najavljuje ono umetničko u ovom mediju. U njenim delima se vidi jasan uticaj hrišćanske umetnosti i prerafaelita u izboru motiva, ali eksperimenti na koje se odlučivala prilično su intrigantni za 19. vek. Njena deca – anđeli skoro da su ubedljivi kao takvi, blaga neoštrina u nekim planovima kreira sanjivu i, koliko je to moguće, nadrealnu atmosferu. Još jedna mogućnost aparata – dubinska oštrina, odnosno neoštrina, nešto potpuno strano pre fotografskoj likovnosti.

Klarens Hudson Vajt bio je američki fotograf, učitelj kasnije generacije poznatih fotografa kao što je Dorotea Leng, član mnogih umetničkih društava. Uspešan čovek svoga doba, u jednom pismu prijatelju Alfredu Štiglicu napisao je: „Odlučio sam da će umetnost u fotografiji biti moj životni poziv i spreman sam da vodim jednostavan život sa svojom porodicom i sprovedem ovu misao u delo.” Piter Henri Emerson bio je pisac i fotograf, jedan od „usamljenih“ individua koje su uporno protestovale protiv retušom približavanja fotografije slici. Propagirao je fotografiju kao umetnost koja ima sopstvene kvalitete izražavanja, još uvek neistražene, objavljivao članke o tome kako treba koristiti mogućnosti ovog nezavisnog medija i prezentovati stvarnost koju vidi ljudsko oko i na način na koji je vidi, bez likovnih efekata kojima bi ona bila bliža slici ili grafici. Godine 1890. objavio je i sarkastičan pamflet Smrt naturalizma u fotografiji, videvši rasprostranjenost piktorijalnog pristupa. U svom radu koncentrisao se na prizore iz svakodnevnice, nešto poput Kurbea u slikarstvu, ali ih je pročišćavao od crtačkih efekata.

Gertruda Kasebijer, snažna ličnost koliko se moglo naslutiti u detaljima iz njene biografije. Zahvaljujući dobroj finansijskoj situaciji koju joj je suprug pružio, počela je da pohađa časove u umetničkoj školi, što je bilo neshvatljivo većini dobro situiranih žena iz tog perioda. Ubrzo je razvila interesovanje za fotografiju i smatrala je svojim pozivom, borila se za mesto žene u umetničkom svetu i u kratkom vremenskom periodu proslavila se kao odličan portretista. Fotografisala je portrete prijatelja, poznatih pisaca i umetnika, ali su je fascinirali starosedeci Amerike. Brak je čini nesretnom, a kako razvod u 19. veku nije bio poželjna opcija, suprug i ona su vodili zasebne živote. U međuvremenu je porodica zapala u krizu zbog muževljeve bolesti, a ona nije želela da se odrekne fotografije. Pokušavala je da unovči svoj talenat kako bi izdržavala porodicu i otišla u Njujork, u agenciju za trgovinu fotografijom. Na veliko protivljenje tadašnjeg ideloški nastrojenog umetnika i teoretičara Alfreda Štigleca koji je objavljivao i pratio njene radove u čuvenom Kamera Nouts časopisu, ona je ipak komercijalizovala svoju fotografiju i uspela da postigne finansijsku nezavisnost.

Evolucija pojavom "Kodaka"[uredi | uredi izvor]

Godina 1888. zauvek je promenila lice fotografije kada je Džordž Istmen napravio prvu amatersku „mini“ kameru – čuveni kodak. Slogan pod kojim se ona prodavala glasio je „Vi pritisnite dugme, mi ćemo se pobrinuti za sve ostalo“.[3]

Ovim se gotovo obećavala lakoća kojom se može baviti fotografijom. Prvi put se uvidela konkretna razlika između amaterizma i profesionalizma. Piktorijalisti su ostali pri svojim tehnikama, a popularnost kodaka koju mu je omogućila niska cena, jednostavnost pri upotrebi i portabilnost, širila se kao požar. Počelo je da se uviđa razlika između fotografa, no pretežno u tehničkom smislu. Demistifikovao se čin zarobljavanja slike, motivi su postali svakodnevni i drugačiji. Tek je u narednim godinama otkriven pravi potencijal portabl kamere i njen udeo u promeni vizuelnog razmišljanja.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ In Johnson, p 121
  2. ^ Daum, str. 8
  3. ^ Wilson, str. 1

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Anderson, Paul L. The Fine Art of Photography. Philadelphia: Lippincott, 1919.
  • Anderson, Paul L. Pictorial Photography: It's Principles and Practice. General Books, 2009. (Reprint of 1917 edition). ISBN 978-1-153-08767-4.
  • Brown, Julie K. Contesting Images: Photography and the World's Columbian Exposition. Tucson: University of Arizona Press. 1994. ISBN 978-0-8165-1382-6.
  • Bunnell, Peter. A Photographic Vision: Pictorial Photography, 1889–1923. Salt Lake City, Utah: Peregrine Smith. 1980. ISBN 978-0-87905-059-7.
  • Crawford, William. The Keepers of Light, A History & Working Guide to Early Photographic Processes. Dobbs Ferry, NT: Morgan & Morgan. 1979. ISBN 978-0-87100-158-0.
  • Daum, Patrick (Ed.) Impressionist Camera: Pictorial Photography in Europe, 1888–1918. 2006. ISBN 978-1-85894-331-2.
  • Doty, Robert. Photo-Secession, Photography as Fine Art. Rochester, NY: George Eastman House, 1960.
  • Emerson, Peter Henry. "Photography, A Pictorial Art." The Amateur Photographer. Vol 3 (March 19, 1886), pp. 138–139.
  • Fulton, Marianne with Bonnie Yochelson and Kathleen A. Erwin. Pictorialism into Modernism: The Clarence H. White School of Photography. NY: Rizzoli. 1996. ISBN 978-0-8478-1936-2.
  • Harker, Margaret. The Linked Ring: The Secession Movement in Photography in Britain, 1892‒1910. London" Heinemann, 1979
  • Johnson, Drew Heath. Capturing Light: Masterpeieces of California Photographys, 1850 to the Present. Oakland: Oakland Museum of Art, 2001. ISBN
  • King, S. Carl. Photographic Impressionists of Spain: A History of the Aesthetics and Technique of Pictorial Photography. Lewiston, NY: Edwin Meller Press. 1989. ISBN 978-0-88946-564-0.
  • Kolton, L. A. (ed.). Private Realms of Light: Amateur Photography in Canada, 1839–1940. Toronto: Fitzhenry and Whiteside. 1984. ISBN 978-0-88902-744-2.
  • Leijerzapf, Ingeborg Th. Juwelen voor een fotomuseum / Masterpieces of Dutch Pictorial Photography 1890–1915. Leiden : Stichting Vrienden van het Prentenkabinet van de Universiteit. 1998. ISBN 978-90-804274-2-6.
  • Martin, David and Nicolette Bromberg. Shadows of a Fleeting World: Pictorial Photography and the Seattle Camera Club. Seattle: Henry Art Gallery. 2011. ISBN 978-0-295-99085-9.
  • McCarroll. Stacey. California Dreamin': Camera Clubs and the Pictorial Photography Tradition. Boston: Boston University Art Gallery. 2004. ISBN 978-1-881450-21-4.
  • Naef, Weston J. The Collection of Alfred Stieglitz, Fifty Pioneers of Modern Photography. NY: Viking Press. 1978. ISBN 978-0-670-67051-2.
  • Nori, Claude. French Photography from Its Origins to the Present. New York; Pantehon. 1979. ISBN 978-0-394-50670-8.
  • Roberts, Pam (ed.) Alfred Stieglitz: Camera Work, The Complete Photographs 1903–1917 Cologne: Taschen. 1998. ISBN 978-3-8228-3784-9.
  • Green, Jonathan. Camera Work: A Critical Anthology. NY: Aperture. 1973. ISBN 978-0-912334-73-8.
  • Padon, Thomas (ed.). Truth Beauty, Pictorialism and the Photograph as Art, 1845 ‒ 1945. Vancouver, BC: Vancouver Art Gallery. 2008. ISBN 978-1-55365-294-6.
  • Peterson, Christian A. After the Photo-Session: American Pictorial Photography 1910–1955. New York: Norton. 1997. ISBN 978-0-393-04111-8.
  • Rosenblum, Naomi. A World History of Photography. New York: Abbeville Press. 1989. ISBN 978-1-55859-054-0.
  • Scharf, Aaron. Art and Photography. New York: Penguin. 1991. ISBN 978-0-14-013132-1.
  • Sternberger, Paul Spencer. Between Amateur & Aesthete: The Legitimization of Photography as Art in America, 1880–1900. Albuquerque: University of New Mexico Press. 2001. ISBN 978-0-8263-2151-0.
  • Taylor, John. Pictorial Photography in Britain, 1900–1920. London: Arts Council of Great Britain. 1978. ISBN 978-0-7287-0171-7.
  • Tucker, Anne Wilkes (ed). The History of Japanese Photography. New Haven: Yale University Press. 2003. ISBN 978-0-300-09925-6.
  • Watriss, Wendy (ed.) Image and Memory: Photography from Latin America, 1866–1994. Austin: University of Texas Press. 1998. ISBN 978-0-292-79118-3.
  • Wilson, Michael and Reed, Dennis. Pictorialism in California: Photographs 1900–1940. Malibu: Getty Museum. 1994. ISBN 978-0-89236-312-4.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]