Pravo na nepovredivost stana
Nepovredivost stana jedno je od osnovnih ličnih prava čoveka i građanina koje štiti intimnost privatnog i porodičnog života, kućni mir i domicil svakog čoveka. Zbog toga je nepovredivost stana neraskidivo vezana za neprikosnovenost ličnosti, slobodu i sigurnost čoveka. Nepovredivost stana ulazi u tradicionalni korpus negativnih sloboda. Prema domašaju ovog prava, stan je nepovrediv ne samo za organe javne vlasti, nego i za sva treća lica koja nisu njegovi korisnici.
Nepovredivost stana u Ustavu Srbije[uredi | uredi izvor]
Polazeći od toga da je stan nepovrediv, Ustav (član 40) propisuje da niko ne može bez pismene odluke suda ući u tuđi stan ili druge prostorije protiv volje njihovog držaoca, niti u njima vršiti pretres. Držalac stana ima pravo da sam ili preko svog zastupnika i uz još dva punoletna svedoka prisustvuje pretresanju stana. Ako držalac stana ili njegov zastupnik nisu prisutni, pretres je dopušten u prisustvu dva punoletna svedoka. Ulazak u tuđi stan dozvoljen bez odluke suda, a pretres se može izuzetno obaviti bez prisustva dva svedoka, ako je to neophodno radi neposrednog lišenja slobode učinioca krivičnog dela ili otklanjanja neposredne i ozbiljne opasnosti. U tom slučaju zakonom se predviđa način ulaska u stan i vršenje pretresa.
Evropska konvencija[uredi | uredi izvor]
- Evropska konvencija garantuje nepovredivost stana u okviru zbirnog prava na poštovanje privatnog i porodičnog života. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske. Javne vlasti neće se mešati i u vršenje ovog prava sem ako to nije u skladu sa zakonom i neophodno u demokratskom životu i u intersu nacionalne bezbednosti ili ekonomske dobrobiti zemlje, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.
Literatura[uredi | uredi izvor]
Dragan M. Stojanović, Ustavno pravo knjiga I, četvrto poravljeno i dopunjeno izdanje, Niš, 2009.