Priznanica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Priznanica, kvita na 48 groša cesarskih od 16. marta 1870. godine

Priznanica je pismena isprava kojom poverilac potvrđuje da je primio isplatu kojom je njegova tražbina namirena. Nju može izdati i poslovno nesposobno lice jer ona nije pravni posao već dokaz o određenoj činjenici.

Lice koje izvrši svoju obavezu potpuno ili delimično ima pravo da zahteva da mu poverilac o tome izda priznanicu o svom trošku.

Ukoliko je dužnik svoju obavezu izvršio preko banke ili pošte ima pravo da od poverioca zahteva priznanicu samo ako za to ima opravdan razlog (npr. izgubio je uplatnicu).

Ako je izdata priznanica da je potpuno plaćena glavnica važi pretpostavka da su plaćene kamate i sudski troškovi ako ih je bilo.

Ako dužnik povremenih davanja ima priznanicu da je platio docnije dospelo potraživanje važi pretpostavka da je platio ona koja su ranije dospela.

Ako poverilac odbije da da priznanicu dužnik može predmet svoje obaveze položiti sudu.

Priznanica ima značaj prostog dokaza u pravu Republike Srbije.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jakov Radišić: Obligaciono pravo, Beograd 2004
  • Slobodan Perović: Obligaciono pravo, Beograd 1982