Pređi na sadržaj

Primena elektronskog učenja u obrazovanju

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Primena elektronskog učenja, naročito u razrednoj nastavi, budi interesovanje svih učesnika nastavnog procesa zbog svoje sposobnosti da olakša i poboljša komunikaciju između nastavnih sadržaja i učenika, kao i između nastavnika i učenika i na relaciji učenik-učenik. Sadržaji koji se savlađuju su multimedijalno oblikovani, što obezbeđuje višestruku percepciju učenika. Na taj način se podstiče svestraniji razvoj učenika, znanja i veštine koje se stiču su trajniji, primenljiviji, a sve jer je učenik maksimalno samostalno aktivan i angažovan, podstaknut sopstvenom težnjom i željom za obrazovanjem.

eLearning (učenje putem mreže) predstavlja elektronske izvore informacija struktuirane tako da učenici mogu na jednostavan način da pretraže i prouče sadržaje u digitalne formate.

Kada početi sa uvođenjem elektronskog učenja[uredi | uredi izvor]

Moguće je od najranijeg školskog uzrasta, od 1. razreda, početi sa korišćenjem elektronskog učenja kao pomagala u nastavi. Danas postoje brojni edukativni softveri koji se veoma uspešno mogu koristiti u nastavi 1 razreda. Međutim, cilj je pomeranje nastave još malo u desnu stranu kontinuuma i dolažnje do kombinovanog modela nastave. Sa kombinovanim modelom nastave može se početi u drugom polugodištu 2. razreda. Razlozi su sledeći: učenici su se tokom 1. razreda upoznali sa nekim osnovnim pojmovima o računarima i njihovom korišćenju u okviru predmeta Od igračke do računara, učenici su već naučili da koriste drugo pismo-latinicu koje im je potrebno za korišćenje računara.

Mogućnosti primene elektronskog učenja u nastavi[uredi | uredi izvor]

Učenje je dinamičnije i samostalnije, učenici postaju odgovorniji za svoje učenje, ali i razvijaju kritičko mišljenje. U nastavi, podržanoj e-učenjem, nastavnik je: savetnik – pruža informacije, npr. pripremljeni odgovori za diskusije, planirana ili nasumična internet pretraživanja, proučavanja i sl.; organizator – obezbeđuje strukturu aktivnosti ali ne predviđa gotove rezultate, organizuje zajedničke aktivnosti i u njima učestvuje ravnopravno sa učenicima; moderator (posrednik, voditelj) – pruža fleksibilnu strukturu rada u kojoj ima dovoljno prostora za diskusiju, razmenu mišljenja, pravljenje zabeleški zajedno sa učenicima, podstiče i učenike sa manjim znanjima i mogućnostima; čuvar (informacija, ideja učenika i sl.)

Elektronsko učenje predstavlja značajnu podršku nastavnicima u realizaciji nastavnih sadržaja u razrednoj nastavi. Zahvaljujući sve prisutnijim besplatnim servisima na Internetu nastavnik može relativno brzo da pripremi i organizuje nastavne sadržaje. sve više su dostupni modeli eletronskog učenja koji se mogu primenjivati u mlađim razredima osnovne škole u sebi sadrže: tekst, fotografije, filmove, audio zapise, prezentacije, elektronske provere, edukativne igrice i kvizove, interaktivne softvere i sl.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dr Ristić, Miroslava; Dr Mandić, Danimir (2017): Obrazovanje na daljinu, Učiteljski fakultet Beograd, Beograd
  • Dr Danilović, Mirčeta; Dr Popov, Slobodan (2009): Obrazovanje za društvo učenja i znanja, Zbornik CNTI, Fakultet tehničkih nauka i Centar za razvoj i primenu nauke, tehnologije i informatike, Novi Sad