Пси не носе панталоне

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Psi ne nose pantalone
Filmski plakat
Izvorni naslovKoirat eivät käytä housuja
Žanrerotska crna komedija
RežijaJ-P Valkeapää
ScenarioJ-P Valkeapää
Juhana Lumme
ProducentAleksi Bardy
Helen Vinogradov
Glavne ulogePekka Strang
Krista Kosonen
Ilona Huhta
JaniVolanen
Oona Airola
Iiris Anttila
Ester Geislerová
MuzikaMichal Nejtek
Producentska
kuća
Helsinki-filmi
Tasse Film
DistributerSF Film Finska
Godina2019.
Trajanje105 minuta
Zemlja Finska
Jezikfinski
NagradeNagrade Jusi
IMDb veza

Psi ne nose pantalone (fin. Koirat eivät käytä housuja) je finska erotska crna komedija [1] iz 2019. u režiji J-P Valkeapää. Prikazan je u sekciji „Dva nedelje reditelja“ na Filmskom festivalu u Kanu 2019. [2] [3]Psi ne nose pantalone je mračna komedija o gubitku, ljubavi i slatkom životnom bolu.[4]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Sedam godina nakon što se njegova supruga tragično udavila, kardiohirurg Juha se oseća emotivno udaljen dok sam odgaja svoju ćerku tinejdžerku Eli. On koristi haljinu i parfem koji pripadaju njegovoj ženi dok masturbira. Kada ga slučajan susret sa Monom, domino-damom, približi više nego ikada ranije da ponovo nešto oseti, on ulazi u svet BDSM-a. Uživa u gušenju jer to izaziva halucinacije da je pod vodom sa svojom ženom. Njegov prvi susret izgleda bez saglasnosti, sa malo pregovora između njih dvoje. Međutim, Mona mu daje loptu da je drži kada ga davi, pa ako počne da gubi svest lopta će pasti i ona će znati da treba da stane. Daje ženi haljinu i parfem svoje žene.

Juha odlazi sa posla u bolnici razbijajući vrata kada mu propusnica ne radi. Ne uspeva da ode na koncert svoje ćerke da bi video Monu. Prevari je da nastavi da se guši predugo i on se onesvesti. Pruža prvu pomoć i zove hitnu (po danu je fizioterapeut, tako da ima medicinsku obuku).

Ćerka Juha stiže u bolnicu uznemirena. Njen otac kaže da je video njenu majku i kaže joj da ode. Kolega sa posla mu kaže da je odbor zabrinut zbog njegovog ponašanja i da želi da mu izvrši psihološku procenu. Dok se ovaj razgovor odvija, Juha izvlači svoj oštećeni nokat.

Juha nastavlja nemilosrdno da proganja Monu, ali ona odbija njegove pozive. Jedne noći, Juha uhodi osobu za koju veruje da je Mona, ali je zapravo čovek koji prska Juhu. Kasnije izvodi kćerkinu učiteljicu muzike na večeru i daje joj parfem svoje žene. Završe kod nje i imaju seks. Traži od nje da nosi parfem i davi ga. Ona se slaže sa ovim, ali takođe smatra da je to smešno.

Juha još jednom prati Monu, ovog puta u njen stan, gde joj postavlja ultimatum: ona može da ga povredi koliko god želi, pod uslovom da ga u zamenu davi. Ona pristaje i on je prati gore na sve četiri. Ona ga veže i najavljuje da će mu kliještima ukloniti jedan zub. U početku odbija, ali onda popušta. Ona vadi zub posle neke borbe. Zatim mu umota lice u prozirnu foliju. Konačno, ona shvata da je krenuo za njom sa namerom da se ubije. Ona ga oslobađa i počinje da jeca. Juha teši Monu i oni se ljube, pre nego što je on ošamari. Ona se zatvara u drugu sobu, ali dok se ona vrati držeći haljinu njegove žene, on je otišao.

Juha se vraća kući gde mu je ćerka odsutna. On pronalazi Eli u parku, kako puši, i pokušava da popravi njihovu vezu pozivajući je u Prirodnjački muzej, kao što su radili na njen rođendan. Eli tada odlazi na mopedu svog dečka.

Juha čuje da je njegova psihološka procena bila jasna i kaže kolegi da je lagao. Kasnije odlazi u BDSM klub, obučen u fetiš opremu. Posle nekoliko pića u baru, izlazi na plesni podijum i uživa. Dok Mona ulazi, on joj se naceri, a ona joj uzvrati osmeh.

Uloge[uredi | uredi izvor]

  • Peka Strang kao Juha
  • Krista Kosonen kao Mona
  • Ilona Huhta kao Eli
  • Jani Volanen kao Pauli
  • Oona Airola kao Satu
  • Iris Antila kao Lavistaja
  • Ester Geislerova kao Vaimo

Prijem[uredi | uredi izvor]

Na veb lokaciji agregatora recenzija Rotten Tomatoes, film ima ocenu odobravanja od 90% na osnovu 30 recenzija, sa prosečnom ocenom 7.5/10. Konsenzus kritičara sajta glasi: „ Psi ne nose pantalone biće previše intenzivan za mnoge gledaoce, ali za one koji mogu da podnesu kaznu, postoji zadovoljstvo u bolu ove drame“. [5]

Festivali i nagrade[uredi | uredi izvor]

Selekcija „15 dana autora“; Nagrada za najboljeg glavnog glumca, kameru, muziku, dizajn zvuka, montažu i masku na finskim nacionalnim nagradama Jusi.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Movie Review: Dogs Don't Wear Pants”. Flickering Myth. 24. 3. 2020. Pristupljeno 19. 6. 2020. 
  2. ^ Keslassy, Elsa (4. 4. 2019). „Cannes: Deerskin With Jean Dujardin to Open Directors' Fortnight”. Variety. Pristupljeno 19. 4. 2019. 
  3. ^ Goodfellow, Melanie. „Cannes Directors' Fortnight unveils genre-heavy 2019 selection”. Screen Daily. Pristupljeno 23. 4. 2019. 
  4. ^ „Psi ne nose pantalone”. mojtv.net. Pristupljeno 10. 12. 2023. 
  5. ^ „Dogs Don't Wear Pants (2020)”. Rotten Tomatoes. Pristupljeno Šablon:RT data.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date= (pomoć)
  6. ^ „NEDELJA FINSKOG FILMA: FINSKE PRIČE O LJUBAVI / 8.4.”. kcb.org.rs. Pristupljeno 10. 12. 2023. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]