Retarder

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Retarder je uređaj dizajniran da smanji brzinu vozila bez aktiviranja glavnog kočionog sistema. Njegova upotreba neophodna je kod teških drumskih vozila, prevashodno autobusa i kamiona, kao i šinskih kompozicija. Kočenje retarderom primenjuje se kada je potrebno dugo i konstantno usporavanje, posebno prilikom spuštanja nizbrdicama. U upotrebi se uglavnom izdvajaju elektrodinamički i hidraulički tip. Prednost hidrauličnog usporivača je stabilnost sile kočenja s porastom temperature, dok je elektrodinamički retarder sposoban da daje veću silu kočenja. Pored toga, postoje sistemi za usporavanje koji mogu da povrate energiju tokom kočenja, a zatim je vraćaju tokom ubrzavanja.

Po mestu ugradnje razlikuju se primarni retarderi, koji se postavljaju između motora i menjača, odnosno sekundarni retarderi koji se nalaze između menjača i pogonske osovine. U zavisnosti od toga da li su postavljeni redno, tako da se poklapaju sa osom kardana, ili pored kardanskog vratila, dele se na in-line i off-line retardere. Drugi slučaj zahteva da se između kardana i retardera okreće zupčanik, čija veličina reguliše brzinu rotora retardera.[1]

Električni retarderi su zbog velike količine angažovane energije ređe u upotrebi, pa se uglavnom koristi hidraulični sistem. Sastoje se od dva diska, od kojih je jedan statičan i na njemu se nalaze lopatice. One usporavaju ulje koje dobija ubrzanje radom rotora i tako postižu efekat kočenja. Kočioni momenat je u direktnoj zavisnosti od količine ulja u sistemu. Iako retarder guši ubrzanje motora, zaustavljanje vozila se najčešće vrši motornom kočnicom. Time se sprečava pregrevanje kočionog sistema vozila, te se toplota oslobađa u samom retarderu uz pomoć rashladnog sistema motora.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Retarders”. MAN SE (na jeziku: engleski). Pristupljeno 19. 7. 2020. 
  2. ^ „Retarder”. mycity.rs. 9. 2. 2010. Pristupljeno 19. 7. 2020.