Rečni monitori klase Sava

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Rečni monitor klase Sava[1] izgrađeni su za austrougarsku mornaricu sredinom 1910-ih godina. Izgrađena su dva monitora Sava-klase SMS Bosna i SMS Sava. SMS Bosna, je preimenovan u SMS Temeš (II) pre nego što je uvršten u službu kada je originalni SMS Temeš potonuo. Kada je 05.1917. godine originalni SMS Temeš je vraćen u službu SMS Temeš-u (II) je vrćeno ime SMS Bosna. Monitori SMS Temeš (II) i SMS Sava dodeljeni su Dunavskoj flotili i učestvovala su u borbama tokom Prvog svetskog rata. Brodovi su preživeli rat i prebačeni su u Rumuniju i Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevinu Jugoslaviju) kao reparacija.

Rečni monitori klase Sava[uredi | uredi izvor]

Brod Broj gradnje Brodogradilište[2] Položena kobilica[2] Porinuće[2] Uveden u službu[2] Sudbina
SMS Temeš(II)
5/1917 Bosna
533 Stabilimento Tecnico Triestino, Linc Oktobar 1914 1915. Juli 1915. Potopljen 11. aprila 1941.[3]
SMS Sava 534 Stabilimento Tecnico Triestino, Linc 1915. 31. maj 1915. september 1915. Obnovljen

Opis i konstrukcija[uredi | uredi izvor]

Parna klipna mašina trostepene ekstanzije. Para pod visokim pritiskom (crveno) dolazi iz kotla (bojlera) i prolazi kroz cilindre sa visokim pritiskom (crveno), srednjim pritiskom(žuto) i niskim pritiskom (plavo). Para niskog pritiska (plavo) zatim ide u kondenzator pare radi ponovne upotrebe u kotlu.
Jarou kotao sa vodogrejnim cevima

Opis[uredi | uredi izvor]

Rečni monitori Sava-klase, izgrađeni su za austrougarsku mornaricu i buli su u sastavu Austrougarske rečne flotile u periodu od 1915. do 1918. godine.

Konstrukcija[uredi | uredi izvor]

Glavne dimenzije rečnih monitora Sava-klase su: deplasman 580 tona, dužina 60,0 metra, širina 10,2 metara i gaz 1,3 metra. Oklop: bok i pregrade 40 mm, paluba 25 mm, kupola topa 50 mm, Komandni most 50 mm. Posada se sastojala od: 91 osobe. [2]

Pogon broda[uredi | uredi izvor]

Pogon rečnih monitora Sava-klase se sastojao od dve parne mašine trostruke ekspanzije, od kojih je svaka imala po 875 KS i pokretala po jednu propelersku osovinu sa propelerom. Paru su obezbeđivali dva kotla sa vodo grejnim cevima tipa Jarou. [2] Ukupna instalisana snaga iznosila je 1.750 KS / 1.287 Kv. Imao je skladišta za 75 tona mazuta.[4] Maksimalna brzina mu je bila 13 čvorova (25 km/č). Akcioni radijus je iznosio 1296 kilometara pri brzini od 10 čvorova.

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Glavno naoružanje rečnih monitora Sava-klase[2]

Vrsta oruđa Broj cevi Broj oruđa Dužina cevi Domet Granata u minuti Debljina kupole
Brodski top 120 mm dvocevni 1 45 kalibara 15 km[5] 42 50
Brodska haubica 120 mm jednocevni 2 10 kalibara 6.000 m 8 50
Brodski PA top 66 mm jednocevni 2 26 kalibara - 24 -
Brodski PA top 47 mm jednocevni 2 47 kalibara - 24 -
Mitraljez 8/80 jednocevni 7 80 kalibara - - -

Karijera[uredi | uredi izvor]

Oba monitora SMS Bosna eh SMS Temeš (II) i SMS Sava, 31.12.1918. godine su internirana u Beograd i ušla u jugoslovensku Dunavsku flotilu, ali kasnije Soča je prebačena u Rumuniju i preimenovana u Bukovina.

U januaru 1919. godine Bosna je preimenovana u Vardar. Ovo je usledilo kao rezultat podele brodova Austro-ugarske Dunavske flote 15.4.2020. godine i službeno je prebačen u Jugoslaviju.

U rumunskoj službi, Bucovina (bivša SMS Sava) je bila opremljena za službu na moru za protivpodmorničku borbu, pri čemu je jedan od njenih 7 mitraljeza zamenjen jednim bacačem dubinskih bombi kalibra 610 mm.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gorin 2014.
  2. ^ a b v g d đ e Greger 1976, str. 142.
  3. ^ Chesneau 1980, str. 357.
  4. ^ Jane's Information Group 1990, str. 315.
  5. ^ Greger 1976, str. 9.

Literatura i izvori[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]