Pređi na sadržaj

Rečni monitor klase Ens

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Rečni monitori klase Ens[1] izgrađeni su za Austrougarsku mornaricu tokom 1913-1915 godine. Izgrađena su dva monitora Ens-klase: SMS Ens i SMS In. Dunavski monitori su bili veoma uspešni brodovi za to doba. Monitori SMS Ens i SMS In uvedeni su sastav Austrougarske Dunavska flotile. Tokom Prvog svetskog rata učestvovali su u borbama na Dunavu od Beograda do Crnog mora. 1918. uvršteni su u sastav takozvanog Crnomorskog odreda. Brodovi su preživeli Prvi svetski rat. SMS Ens prebačeni je u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevinu Jugoslaviju) kao reparacija i preimenovan u Drava. SMS In je 22/9/1917. je na donjem Dunavu kod Brajle naišao minu i potonuo. 18.11.1917. izvađen je sa dna i odvučen je na popravku u Budimpeštu. Popravka nije završena do kraja rata. 21.3.1919. Brod je 13.4.1919 prešao pod kontrolu Mađarske sovjetske republike i preimenovan je u Ujvidek. Krajem jula 1919., nakon popravke dobio je ime Mark i preuzela ga je mađarska Dunavska flotila. Na osnovu ugovora o podeli brodova Austrougarske flote prebačen je u Rumuniju 15.4.1920. I preimenovan u Basarabijau.


Brodovi[uredi | uredi izvor]

Brod Broj gradnje Brodogradilište[2] Položena kobilica[2] Porinuće[2] Uveden u službu[2] Sudbina
SMS Ens[3] 507 Stabilimento Tecnico Trieste, Linz, A, novembar 1913. juli 1914. oktobar 1914. U Jugoslaviju 12.1918, Drava,
potopljen 11. aprila 1941.[4]
SMS In[5] 1200 Ganz & Danubius, Ujpešt novembar 1913. februar 1915. aptil 1915. u Rumuniju 15.4.1920. Basarabija
Monitor SMS Enns

Opis i karakteristike[uredi | uredi izvor]

Parna klipna mašina trostepene ekstanzije. Para pod visokim pritiskom (crveno) dolazi iz kotla (bojlera) i prolazi kroz cilindre sa visokim pritiskom (crveno), srednjim pritiskom(žuto) i niskim pritiskom (plavo). Para niskog pritiska (plavo) zatim ide u kondenzator pare radi ponovne upotrebe u kotlu.
Jarou kotao sa vodogrejnim cevima

Glavne dimenzije[uredi | uredi izvor]

Glavne dimenzije rečnih monitora Enns-klase su: ukupna dužina od 57,9 m, širina 10,3 m, gaz 1,3 m. i deplasman 540 tona. Oklop: bok i pregrade 40 mm paluba 25 mm, kupola topa 50 mm, Komandni most 50 mm. Posada se sastojala od 95 članova.

Pogon[uredi | uredi izvor]

Pogon rečnih monitora Ens-klase se sastojao od dve parne mašine trostruke ekspanzije, od kojih je svaka imala po 750 KS i pokretala po jednu propelersku osovinu sa propelerom. Paru su obezbeđivali dva kotla sa vodo grejnim cevima tipa Jarou. Ukupna instalisana snaga iznosila je 1.500 KS / 1.100 Kv. Imali su skladišta za 75 tone mazuta. Maksimalna brzina im je bila 13,5 čvorova (25 km/č). Akcioni radijus je iznosio 700 km pri brzini od 10 čvorova.

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Glavno naoružanje rečnih monitora Ens-klase

Vrsta oruđa Broj cevi Broj oruđa Dužina cevi Domet Granata u minuti Debljina kupole
Brodski top 120 mm dvocevni 1 45 kalibara 15000 m - 50
Brodska haubica 120 mm jednocevni 2 10 kalibara 6.000 m - 50
Brodski PA top 66 mm jednocevni 2 26 kalibara - - -
Mitraljez 8/80 jednocevni 6 - - - -

Karijera[uredi | uredi izvor]

SMS Ens[3] bio je rečni monitora klas Ens. Izgrađen za Austrougarsku mornaricu. Uveden je u službu oktobra 1914.. godine. Brod je bio u sastavu Dunavske flotile i borio se tokom Prvog svetskog rata se protiv raznih savezničkih snaga na Dunavu od Beograda do Crnog mora. SMS Ens je 20.12.1918. prebačen u Beograd i uveden je u sastav jugoslovenske rečne flotile. U januaru 1919. godine preimenovana je u Dravu. Rezultatom podele austrougarske flote 15.4.1920. On je zvanično dodeljen Kraljevini Jugoslaviji.

SMS In[5] bio je rečni monitora klas Ens. Izgrađen za Austrougarsku mornaricu. Uveden je u službu oktobra 1915. godine. Brod je bio u sastavu Dunavske flotile i borio se tokom Prvog svetskog rata protiv raznih savezničkih snaga na Dunavu od Beograda do Crnog mora. 22/9/1917. je na donjem Dunavu kod Brajle naišao minu i potonuo. 18.11.1917. izvađen je sa dna i odvučen je na popravku u Budimpeštu. Popravka nije završena do kraja rata. 21.3.1919. Brod je 13.4.1919 prešao pod kontrolu Mađarske sovjetske republike i preimenovan je u Ujvidek. Krajem jula 1919., nakon popravke dobio je ime Mark i preuzela ga je mađarska Dunavska flotila. Na osnovu ugovora o podeli brodova Austrougarske flote prebačen je u Rumuniju 15.4.1920. I preimenovan u Basarabiju.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura i izvori[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]