Pređi na sadržaj

Romanipen

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Romanipen ili Romanipe predstavlja sveromski identitet, odnosno sistem pravila i vrednosti za obrazac kulturnog identiteta Roma. Ovaj pojam neki autori prevode kao romstvo ili romskost. Termin Romanipen je usaglašen novembra 2003. godine u Strazburu kada se u okviru Saveta Evrope vodila intenzivna debata o pitanju kulturnog identiteta Roma.[1]

Rajko Đurić Romanipen definiše kao zajednički imenitelj svega što se smatra ili veruje da čini bitne karakteristike Roma, na prostoru od Avganistana, preko Turske i Evrope, do Amerike i Australije. Osman Balić kaže da je Romanipe skup običaja, pravila i vrednosti za obrazac kulturnog i nacionalnog identiteta Roma.

Poljski sociolozi i romolozi Mirga i Mruz postavljaju pitanja kakav je identitet Roma, kako se ispoljava, na kakve se vrednosti oslanja, u odnosu prema kome se stvara i kakav karakter ima etnička granica koja ih odvaja od neroma. Društva neroma (Gadže), za koja su „svi Romi isti” i koja u svojim zakonima i politikama nisu bila u stanju da razlikuju grupe (iako su ponekad pokušavali), bila su sa jedne strane (ideološki) okamenjena „sveromskim identitetom” koji je u suprotnosti sa dominantim principom življenja Gadža. Sa druge strane, u praktičnom životu jačali su potrebu Roma da naglašavaju identitet grupe kojoj pripadaju. Život u skladu sa vrednostima koje je istakao Romanipen čini osnovu da se pojedinac ili pojedine grupe osećaju „pravim” Romima.

Zahariev kaže da je koncept Romanipena problematičan jer isključuje Rome koji ne žive „tradicionalnim” načinom života, koji imaju kritičke stavove o pojedinim elementima tradicije i običaja, oni se smatraju asimilovanim i neautentičnim Romima.[2]

Obeležja Romanipena[uredi | uredi izvor]

Romski intelektualci iz sveta i Evrope već godinama diskutuju šta se sve može ubrojiti u Romanipen, odnosno koje su to kulturne karakterstike ili obeležja koji bi važili za sve Rome sveta. Sociolog i romolog Dragoljub B. Đorđević iz niške romološke škole kaže da to ne ide tako lako jer je puno nedoumica i Romi su podeljeni na razne grupe tako da još uvek nema saglasnosti oko toga.

Pozivajući se na određenja američkog antropologa i romologa Mata Sala, proistekla iz proučavanja američkih Roma, Mirga i Mruz navode sedam kriterijuma koji ispunjuju pojam romskosti. To su:

  • potpuna porodica - pripadanje grupi rođenjem
  • grupna solidarnost – odnosi se na sve članove grupe prema neromima, jasna distinkcija između „Mi, Romi” – „Gadže, neromi”
  • govorenje romskog jezika
  • starost – starost označava posedovanje autoriteta u skladu sa funkcijom koju vrši, iz čega proizilazi specifičan odnos poštovanja prema starijima unutar romske porodice
  • model ekonomske aktivnosti koju ne kontrolišu gadže
  • velika prostorna pokretljivost
  • pridržavanje pravila ceremonijalne čistoće[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tasić, Milena (25. 10. 2018). „Romanipen – kulturni identitet Roma”. Media&Reform. 
  2. ^ Denić, Slavica (2014). RODNI IDENTITETI I INTERKULTURALNOST: KRITIČKA ANALIZA AFIRMATIVNIH MERA NA VISOKOŠKOLSKIM INSTITUCIJAMA U SRBIJI: 2000-2013. GODINE. Novi Sad: Univerzitet u Novom Sadu, Asocijacija centara za interdisciplinarne i multidisciplinarne studije i istraživanja-ACIMSI rodne studije. str. 44-46. 
  3. ^ Todorović, Dragan. Kulturni identitet Roma. Niš: Univerzitet u Nišu, Filozofski fakultet.